Leto polako odlazi.
Neko se sprema na njivu
" a neko se nadje u poslu i u dvorištu
" a
Ove godine u baštu nismo uneli ništa od hemije. Sve je dobro rodilo i sve bi u redu bilo da nismo dobili jednu posetu
-Gde ste Liliputanci?? Može li ručak??
-Kako da ne, samo izaberite, zbunjeno odgovorismo.
Izabrao je naravno naš odličan krompir
"
Zatim salatu od paradajza
"
Paprike punjene sa sirom
"
Sve je zasladio lubenicom
"
Naravno, servirana je lubenica crvena kao krv, slatka kao med.
" Naravno, u posetu je došao pravi pravcati Guliver, pa sve deluje majušno ;) )
Koš mi je tako visok
" alt="" border=
Tanjir nedokučiv
" alt="" border="" hspace=""
Bazen olimpijskih razmera
" alt="" border="
Ne toranj mogu samo sa nekim matorcem koji me grčevito drži. Misli sigurno da ću da odletim. Hm...možda se boji??
" 
Ovo se zove pec pec, ili ne diraj, nisam siguran

Sa drugarima ne smem da jedem, a ako pokušam oduzmu mi tu hranu, i peru ruke. Ne mogu da oližem prste kao što moji drugari oližu šapice.

Ovo nije prašuma. Tu stanuju bubice, leptiri, nešto što mrda i ima bodlje, ne znam kako se zove, ali ne sme da se miluje.
Matorci nešto rade, nešto što zuji, meni ne daju , i lepa travica nestane i onda mogu da se tu igram, ali nije zanimljivo više.
"
Zato žurim da porastem i jedem ona grozna jela od kojih se postane velik.
Ima samo jedan problem. Da li će i sladoled da raste zajedno samnom i postane dovoljan za mene i drugare??

" alt="" border=""Zaslepila su je svetla nekih kola, a onda ponovo mrak. Sa strahom je gledala mesto gde nije gorela ulična svetiljka. Kad mu se približila pramen kose joj je pao na obraz. Instiktivno je podigla ruke da se zaštiti, a kosa se rasula po ramenima, licu, nije ništa videla.
Vrisnula je.
Pritisak na ledjima, podignuta suknja. Pokušala je da zove u pomoć, da se odbrani, ali nalet je bio žestok, na ulici nikog. Suze straha slivale su se niz lice.
Dojurila je do kuće, mokra, uplašena, lupala je na vrata. Stigao ju je...
Vetar je bio jači od nje, zalupio je vrata. Iz mira sobe začu se glas
-Šta si se tako uplašila, pa to je samo vetar??
Želeo ju je. Ceo dan je mislio kako će doći kući, kako će je dotaknuti. Osećao je kako je drži u rukama, dotiče usnama upija se u nju.
Mogao je da je ima sad odmah, samo da skoči iz te zagušljive kancelarije i da se nadju u prvom kafiću...
Nije je želeo na brzinu, hteo je da uživa u svakom trenutku, da je oseti svim čulima. Morao je da čeka... Još malo... još samo malo i biće njegova, samo njegova.
Smešio se.
Penjao se užurbano stepenicama, lift opet ne radi. Prvi sprat, drugi, ruka je drhtala dok je otvarao vrata. U hodu je bacio tašnu, šutnuo cipele i otvorio frižider. Zgrabio ju je. Bila je hladna, penušava, prineo ju je usnama. Kakav osećaj popiti pivo na ovom vrelom danu.
" alt="" b"
Sedeo ja u kafiću na obali Dunava. Smejao se zabavljao.
Odmah ga je ugledala. Dopao joj se i pošla je ka njemu.
Miris ćevapa i luka ju je odbio. Već je htela da ode kad on stavi zadnji ćevap u usta i nagnu kriglu sa pivom.
Moj si, pomisli i krenu ka njemu.
Nije se obazirala na vatrenu crnku koju je zagrlio i nešto joj nežno šaputao...
Moj si...
Učinilo mu se da je vidi, odmahnuo je rukom da mu ne smeta.
Nije se obazirala.
Prišla mu je sa ledja, dodirnula nežno vrat, a onda se zarila u mirisnu kožu... Komarica je zadovoljno uzdahnula.... i sledeće generacije komaraca su obezbedjene...
Prava sam baštovanka.
Salatica je bez ikakvih dodataka XYZ i WXZ ovolika, pa ko voli, neka izvoli
" alt=""
Glavno jelo je organski krompir
Uskoro stiže groždje. Možda bude malo veće :))
| « | Avgust 2013 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |