Nasmejano, sunčano jutro. Uzimam svoju torba-kolica i krećem u nabavke. Nedelja je, ali ipak malo ljudi na pijaci.
Uzimam krompir, konzerve ribe, još samo da svratim u apoteku. Dugi red, ljudi na radaljini 1m čekaju. Brzo izlaze. Sretstva za dezifenkciju nema. Sve je brzo rasprodato, jer po zakonu o zapaljivim materjama u koje spada alkohol, količine zaliha su minimalne.
Klaj klak stižem u stan. Telefon cvrči, komšinica pita da li ću je primiti.
-Dolazi, popićemo kafu.
-Ne, samo da donesem tortu ako jedeš iz poslastičarnice.
Glupo pitanje, tortu ne jedem samo iz kontajnera.
Ulazi sa alkoholnom maramicom seda, i pričamo o ugodnom događaju.
Ceo dan sedim za kompjuterom ili za ekranom televizora očekujući razvoj situacije.
Predviđa se nešto strašno, nije preki sud, ah da zatvaranje granica, vojska na ulicama, zabranak kretanja i ko zna još šta.
Panično grabim jaknu i trčim u apoteku. Zatvorena, u samoposlugu. Zatvorena. Panika dostiže kulminaciju, Zaboravljam da je nedelja.
Navečer slušam vesti ne baš prvi put u životu, ali…
Gotovo je, dobila sam skoro nanogicu, ni kriva ni dužna.
Deke i bake neka nađu nekog od 15, 16 godina da im kupi što mi je potrebno. Gde da nađem uslužnog tinejđera, ne kažu.
Nastaviće se, nadam se ne dugo
« | Mart 2020 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |