Na povratku iz Studenice bilo je i preticanja

Raška

Grad kome sam poklonila deo života, a on meni...
Proleće, mlado stablo se povija pod prozorom. Sedim i čitam knjigu. Jurim stranicama knjige, misli lutaju, sanjarim... Osećam se kao da sam na samom kraju sveta, a opet sigurna u intimi svog stana.
Tras-bum.
Knjiga pada na pod, ja skačem iz fotelje, moji junaci nestaju, ne na belom konju, nego medju koricama zatvorene knjige. Gledam, ne mogu da verujem. Na sred tepiha dete. Uplašeno me gleda. Ne znam ko se više uplašio, ja ili Bojan. Mrda. Nije se povredio. Strah zamenjuje smeh i počnem da se smeškam, prvo malo, a onda me uhvati smeh. Dečak me gleda, pa i on poče da se smeje.
Pokušavam da navučem ozbiljan izraz na lice. Dostojanstveno mu pružam ruku, i kažem.
-Moram da kažem tvojoj mami, mogao si da se povrediš.
- Nemoj, grdiće me i neće da me pusti napolje.
-Kako si uopšte upao?
- Popeo sam se na drvo, pukla grana i...
-Polazi gore, idemo tvojoj mami.
-A da sačekamo da dodje tata kući, da mu objasnimo??
-Polazi.
Penjemo se stepenicama... Ja se već predomišljam, ali šta ako ponovi, ako se povredi. Zvonim. Bojanova majka otvara i mi polako, svako svoju priču priča. Ona sluša, širi oči, i izgrdi sina.
-Nikad ništa od tebe, što ne učiš nego se penješ po drveću.
Popismo kafu, ispričasmo, i sve bih zaboravila, da me danas nije neko potsetio na Bojana. Šta mislite šta je od njega postalo??
Ne može niko da pogodi??
Nije loše prošao u životu, možda sam mu donela sreću.
Postao je predsednik Opštine.

AnaM draga, tebe čeka jedno fantastično leto.
Brčkanje u moru. Ček, ček, pa šta ja to vidim? Oooo, pa to neki zgodni daso,
crn, jel on to drži neki buket? Da, da, jeste. Prilazi ti u jednom restoranu s
buketom prelepih ljubičastih lala. S njim putuješ na more. Definitivno. Biće to
uzbudljivo leto i još lepša godina.
Nastavljam
Divno leto, toplo, sunčano, zavodljivo.
Dasa iz Trmbasa našao lale, vidi se da je lovator, lale su iz Tanjganjike, ili Holandije donesene privatnim avioncem.
Sedim u restoranu pošto mi je je ručak izgorio, vatrogasci još gase soliter. Mašem ručicama i nožicama zadovoljno oblizujući ledenu kuglu sladoleda od čokolade, i merkam onaj sa šumskim voćem. Kosa koju sam jućer besno otfrkaljila pa izgledam kao ošišana pudlica, porasla skoro do pasa i viori na vetriću.
Gledam kroz trepavice zavodljivo dasu, ali on ne vidi što od mojih, što od njegovih naočala. Prolazi kroz restoran sa predivnim buketom cveća. Ide... on još uvek ide, pored moga stola je... Ja se zavodljivo smeškam, što li ne popravih šesticu pa da zinem kako treba? On prilazi, pored mene je... Ja se sad smeškam kao stidljivo, i on prolazi ka drugom stolu.
E, nećeš, pomislim ja, podignem nogu, on je vešto preskače, ali ga ja drugom gurnem u onaj mekši deo ledja. Sapliće se... Tooooooooo... htedoh da viknem, ali kao zbunjena ga brišem svojom majicom po kojoj se, gle čuda, razmazao sladoled, zalepio i pokazao da silikoni nisu osvojili baš sve terene.
Grabim one lale, hvatam ga pod ruku i odvodim od one bezobraznice koja zabezeknuto gleda...
Gle čuda,kažem ja ponovo, pasoš mi je u tašni i mi sedamo u predivna kola koja jure na morence. Nekoliko puta je pokušao da nešto kaže, ali, šipak, imam milka čokoladu, onu od ljubičaste krave i zapušim mu svaki put usta.
Grčka, morence, divno se provodim. Biće ovo divna godina.
Mali problemčić na kraju puta. Ona bezobraznica iz restorana našla nekako deda Mraza i besno čekaju naš povratak na krivini.
Nije mi jasno zašto su besni?? Možda zato što je deda Mrazu vruće sa onom kapom, bradom i ostalim tandrmoljcima.
Biće to uzbudljivo leto i još lepša godina…

Kažu da Nova godina ispunjava želje.
Možda. Za svaki slučaj pokušaću da joj se dodvorim.
Spremila sam bogatu trpezu, svečano se obukla, okitila kuću, pozvala goste, muziku. I sad kao čekamo tu Novu da dodje da ispuni želje. Dobro sam se istrošila računajući na nju, a i planove koje imam daleko premašuju moje mogućnosti, ali dolazi Ona. Obećava mir u svetu, sreću, zdravlje, ljubav i slične tandrmoljke. Dobro, niko ne traži pare, to je kao prostakluk, ali ja ću da tražim i tačka.
Sve je bilo kako treba, jelka je svetlucala, petarde su parale uši, muški su sve češće natezali flaše, ženske su trčale po dodatke u hrani i na brzinu popravljale šminku i frizure, lomatale se na visokim petama. Iskreno, mnogo veću pažnju je izazvalo pečeno prase sa jabukom nego moja večernja haljina.
Kako je Nova godina ženskog roda, bojala sam se da ne zakasni. Nije, stigla je tačno u ponoć. To su najavili svirači udarivši tuš, ne onaj u kupatilu, nego onaj kad dobašar napravi tan dadara ra ra ra, trubač udahne, pa stane. Počeli su da bacaju petarde da se svi ljube i grle. Kud svi tud i mali Mujo, to jest ja. Oni poljupci na gomilu i nisu nešto sexi, ali, ne možeš da biraš. Da je moglo ja bih izljubila jednog i prešla na drugu fazu, ali druga faza nije ono što ja volim, nego otvaranje šampanjca. Oči su mi svetlucale, obožavam to iskričavo piće, ali, onaj trapavac što je otvarao flašu hteo je da bude duhovit pa ju je dobro izmućkao. Šta da vam kažem, dobila sam tri kapi pića.
Ona, Nova godina, mi se učinila kao neka kaćiperka. Nakindjurena jeftinim ukrasima, sa čašom u ruci, dekoltovana da joj se vidi pupak, silikoni stoje kao vojnici, a muški gledaju sve u nakrst. Da se mene pitalo odmah bih joj pokazala vrata. Bacila se u zagrljaj komšiji, pa njegovom bratu, pa redom svim muškarcima, nagnula pivo iz flaše, i posrćući otišla u drugu kuću. Bila je iznajmljena samo na dest minuta.
I tako je počela Nova...
Nešto ne vidim da mi je ispunila sve želje, ali možda treba vreme za to. Videćemo, ajde, živeli i veselo... biće dobro, kad vam kažem. Ne čitajte novine, tamo kaže da će biti gore nego što je bilo. Uf... nećemo o tome, nego o ljubavi i sličnim mukama...

Rešila sam da putujem i obigram svet, izgleda da je to sad popularno. Kako sam puna para kao žaba dlaka, to nije neki problem
Moje prvo putovanje bilo je romantično, a glavna romantika će se odigrati kad te uspomene stavim na ražanj
Važno je u svakoj zemlji steći prijatelje za ceo život, što je naravno lako ta tri dana koliko traju turistički aranžmani.

Obišla sam i znamenosti te zemlje i ponela uspomene kojima će se svi diviti do sledećeg putovanja.
Kupala sam se na najlepšim plažama sveta
Nastaviće se, sad odoh kod maharadje u Africi, da gricnemo pečenje kengura
Uživajte
Zamislite da sam
ovo ja, i da niste slučajno išli na Google da me kontrolišete da li sam fotke napravila sama...

Putopisi mi baš ne leže, ali volim da putujem.
Slikam kao manijak, naravno, moji postovi su obično golišavi, iako kažu da jedna slika vredi više od hiljadu reči…
Krenula ja sa grupom poznanika , autobusom na Orijent
Klaj klaj, dugi put I ja pridremala, dok dlanom u dlan, granica. Da uzmem pasoš, otvorena tašna. Da ne duljim, dokumenta ostala, a novac… ko zna kako ispario… Lepota…
Istambul.
Malo sam se čudila što su u toaletima one česmice tako nisko, jedva da operem ruke…
Moja plava kosa, malo razbarušena od puta je izazvala interesovanje, piljili su kao da nikad nisu videli žensku. Posle se ispostavilo da nisu piljili u kosu, nego u bluzu koja se raskopčala…
Istambul, mešavina istoka I zapada, kultura, a tek radnje, pamet da ti stane. Ušla sam u radnu koja je prodavala kožu, s obzirom da nisam imala novac, onaj jadan čovek se uzalud trudio. Doneo je takvo brdo jakni, sukanja, prsluka, da sam skoro zaplakala što ih ne mogu sve poneti. Na kraju mi je poklonio kajš, I rekao da dodjem opet, jer su u medjuvremenu neke turistkinje ušle u radnju, kupile mu sve one “moje” jakne. Prodavac kaže da sam mu prva mušterija i donela sam mu sreću…
Malo mi je smetalo što u restoranima donose fleaširanu vodu, otvore I prevuku dlanom po otvoru… valjda da je prebrišu…
Harem me je razočarao, mnogo lepše izgleda u američkim filmovima… Zatvorila sam oči i zamislila vrcave plesačice…
Mora da je bilo dobro zamišljanje, jer sam uveče išla u neki bar gde su trbušne plesačice igrale uživo… Nije to ništa naročito, učila sam taj ples kad mi je kilaža zapretila… Naši muškarci kao das u svi dobili bazedovu bolest, oči sui m se ragoračile, prstima su uhvatili sto, I prestali su da dišu…
Pogledah i ja, šta ću…
Devojka tajanstvena osmeha, šalom preko grudi, prozirnih šalvara, sa feredjom koja je isticala oči I kosu gustu, tamnu kao noć, lelujala je izmedju stolova… Njeno telo se gibalo u taktu muzike, nežno, opojno, ritam muzike je postajao sve brži, telo se uvijalo, dozivalo, nudilo… ruke je pružala zamišljenom ljubavniku, a svako se osećao kao da igra samo za njega… A žene su se poistovetile sa njom, osećajući sebe u toj ulozi…
Prelepi mostovi, more koje kupa vile, ulice pune automobile… parkovi … Istambul je grad koji se mora videti… Kad se vidi, zauvek ostane u srcu sa željom da se ponovo poseti…
| « | Januar 2026 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |