AnaM

Anam na klupi
2009/08/27,11:31


 

Sedim u parku.

Ubilo se od romantike.

Sručila sam se na prvu klupu  kao džak krompira.

Možda ptičice cvrkuću, možda se trava zeleni, vetar ćarlija, Sunašce...hm....šta radi Sunašce?? Da, da Sunašce procvrčalo ono malo mozga što mi je još ostalo.

Prepuštam se, sanjarenju???

Odmor od jurnjave za nekim papirićem koji traži drugi papirić, a ovaj opet neki papirić....

Dreka neke bebe me povrati u stvarnost. Pogledam oko mene sve neki bebironi, ni mesec dana nemaju.

Mladi otac trapavo prepovija bebu, bespomoćno traži pomoć i objašnjava

-Nismo se venčali, dobili smo bebu i sad ne možemo da je prijavimo dok ne dokažemo da je dete naše. Kažu, možda je ukradena beba.

 Gledam ga belo, beba na vrućini urla, pridružuje joj se druga koja očito neće da bude foto model, kad god blesne blic na snimku za pasoš, ona mahne ručicom i zatvori oči.

Roditelji koji su u XXI veku rešili da žive bez papira, kažnjeni su, 30 ooo i dokažite da je dete vaše... Papiri ne važe za dokaz, možda DNK??

Šalteruše, kao šalteruše, neumoljive, bebe kao bebe, urlaju, a mi??? Ostajemo i dalje da se nadamo da će jednog dana biti sve kako treba....

Mladić sa bebom koja neće da se slika, a hoće da putuje, sažaljivo me pogleda

-Tome se nadao i moj deda, otac... možda nešto dočeka moj... pa zastade... unuk...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu