Kola moraju biti čuknuta sa
svih strana(može i vozač), izgrebana da ulivaju strahopoštovanje
Prvo se da, desni žmigavac, da
se zavara protivnik, a onda se sjuri na levu stranu.
Voziti lagano sa što više
kočenja da se čuje škripa, tako se svi drže na pristojnoj udaljenosti od
tebe.
Pronaći zaštitu nekog kamiona
ili hladnjače, čijem se šoferu umilno nasmešiti, i onda kod svake gužve
vraćati mu se
Pri ulazu na autoput, prvo
naglo zakočiti da svi protivnici, to jest drugi učesnici u saobraćaju se
zbune, onda zatvoriti oči i dati gas. Provereno, uspeva, garant.
Kad se već ubacite na autoput,
kako ima više traka, da vam ne bi smetali ostali, dajte, a i ne mora,
žmigavc i krenite svojom šklopocijom, na kojoj se vide tragovi svih
mogućih i nemogućih sustreta sa ostalim učesnicima saobraćaja. Izaberite
nekog sa zalizanom kosom koji se miluje po glavi, pogledava na sat, a kola
mu srebrnasta, upravo izašla iz fabrike i zaletite se u njega. Kad on panično
pobegne, komotno se raširite po autoputu, žensko mora da ima prednost, i
tačka.
Nije loše ni ono kad se upale
četvorke u sred vožnje, dobije se dragoceno vreme dok ostali ukapiraju da
je to slučajno.
Ne trubiti nikako, nisam primetila
da se to ikome dopada.
Isto tako ne vole kad im
pokažete prstom na čelo ili zavrtite rukom, onako u krug, to ih baš
razbesni. Neki učesnici, saučesnici, pokazuju i srednji prst, neki su pri
tome prilično besni, ne znam šta time hoće da pokažu? Da su manikirali
nokte, verovatno... Šta to mene briga, i ja sam oprala zube, treba li svima
da se kezim???
Semafori imaju razne boje
svetla. Kapiram, kad je crveno, čekaš, kad je tebi zeleno, kreneš, ali ono
žuto mi ide na živce, obavezno mi napravi neku neprijatnu situaciju.
Čudno, volim žutu boju, ali na semaforu je nepotrbna, ionako je ne
tretiram... gaaaaas...
Ne ljubim ni one policajce
previše, kao da su deca, sakrivaju se po nekim tutumišama, a posle nešto
zakeraju, da su lepo stali da ih čovek vidi, nikad ne bih dala gas na
ograničenju, a još manjo prešla preko pune linije, a nigde nisam ni
žurila...
Kad se prodju svi užasi, onda
dolazi najgore, parkirati kola. Uf...uvek mi je premalo mesta. Nadje se
neka žrtva da mi pokazuje, maše nešto rukama, okreće ih po vazduhu,
pokazuje mi dlanom gore-dole, pa nešto levo, desno, uopšte se ne trudim da
ga razumem. Kad dotaknem druga kola branikom, znači ne može dalje, ako se
čuje zvuk grebanja, znači da je doticanje bilo pravi klinč, treba dati pun
gas, i otrgnuti se iz zagrljaja. Vlasniku tih kola objasniti uz smešak da
se tvoja kola sama zatrčala, pustiti suzu i nadati se da je zgodan i da će
te pozvati na kafence....
Ima još, ali stavili kamere u
garažu, sad svaki put kad parkiram mora de se sat šminkam, presvlačim,
nameštam osmeh na lice....uf, uf, nije lako biti šofer.
Za popodnevnu kaficu
1.
Normal0falsefalsefalseMicrosoftInternetExplorer4
Jutros vozim na posao i imam šta da vidim - u traci pored mene žena vozi nov
Focus, piči preko 80, s nosom u retrovizoru - šminka se.
Vratim pogled na put, al' đavola - žena napola prešla u moju traku i ne
prestaje da se šminka. Utronjao sam se živ - ispadne mi mašina za brijanje na
baterije i padne na burek koji mi bio na drugom sedištu, pa se sve zajedno
otkotrlja na pod. Pokušam kolenima da ispravim volan, al' ispustim mobilni koji
padne pravo u kafu, koja mi je bila među nogama. Ošurim se, mobilni crk'o i još
prekinuh važan razgovor.