Tragovi...
2011/02/25,12:29
Tragovi u šumi
Zavejao sneg sve puteve i putiće. Grane jela, zaledjene, škripuću pod udarima vetra. Sve životinjice i životinje mirno zimuju u svojim jazbinama.
Idila, kao na filmu...
Sad samo da padne mrak, pa svi na spavanje.
E, nije tako, neke životinje već spavaju i ne vide šta im se pred nosem dogadja.
Kome idila, kom opanci, pa šta ko voli ili šta ko dobije. Sve prema zaslugama.
Na kraju šume, tamo gde je močvarno, hladno, memljivo, ogradjen prostor. Tamo su strpali prestupnike da okaju svoje grehe. Tako im i treba kad ne poštuju zakone šume. Veverica uzela žir sa tudjeg stabla, još letos. Sad ima da cele zime čisti zavejane putiće. Za hranu samo ono što svraka ispusti sa grane. Sram je bilo, grešnica jedna.
U susednoj rupi čuči jež. Za kaznu je cele jeseni skupljao lišće i sklanjao ga na gomilu. Vetar dune, rasturi gomilu lišća, a on kao pravi Sizif ponovo. Nije malo njegovo zlodelo. Zapio se sa jazavcem i zagrlio ga, a zna se da njegov zagrljaj može samo ježica da otrpi. Teši se, na proleće, kad novo lišće prolista, biće slobodan.
Nevaljalci jedni, grešnici, samo kvare idilu šume...
U samom centru šume, velelepna palata. Oko nje veliki zid. Centralno grejanje, naravno, pa hrana iz restorana. U sobe im nagurali neke TV ekrane, ubacili kompjutere, ne mogu životinje ni da se okrenu. Moraju da koriste i telefončine, mobilne, šta će siroti, dug dan... Ima i bibljoteka, ali slabo je koriste, da su čitali ne bi bili tu gde su.
U toj gadnoj jazbina palati, izmedju ostalih i ris. Nesretnik, ništa nije uradio, sve su mu to oni pakosnici natovarili na šiju. Priznaje da je rastrgnuo neke zečije porodice, ali same su krive, našle su mu se u svojoj kući na putu. One ptičija gnezda što je rasturio i nisu bile neka kad nisu izdržala njegove šape. Činio je i dobra dela, isterao je mungose, pa sad zmije komotno šetaju šumom. Muči se jadnik da istera pravdu, i nada se uspehu, lija mu je glavnio svedok.
I svaka basna ima naravoučenije: Kad već nešto radiš, nemoj na sitno... bolje će te zapamtiti.