Krenem ti ja na Avalu, ako mislite na toranj, prevarili ste se.
Išla bih ja, nije da ne bi, ali, Sanjarenje kao seoska snaša, predomišlja se, a moj dragi izjavio da će me čekati u podnožju, kafu mogu da srkućem jedino u bašti, na vrh tornja ne dolazi u obzir.
Elem krenem ja, naravno preko Gazele, nisam mogla preko magarca, a bolje bi mi bilo.
Nikad nisam bila neki političar, ali znam da postoje levičari i desničari, koji su pojma nemam, a i nije važno i onako stalno pretrčavaju kao pijane ovce tamo vamo.
Sad se treba opredeliti za jednu stranku, pardon, stranu, volim nešto brzinu, pa odoh na najbržu kolonu. Najbrža možda u snovima, raspalim ja 5km na dva sata, viori mi rusa kosa na vetru, a odmahujem onim glupacima iz srednje trake, nadmoćno se osmehujem i dajem gas....
Fiiiijuuuuu već jurim 10 na sat, ako ovako nastavim, doleteću tih 20km do Avale već za tri sata. Crrrrvvvveeeeeeno... koče kola ispred mene, kočim i ja, i stadosmo. Onaj srednjak kome sam pokazala dugi nos, pokaza sad meni srednji prst, pa se namirismo bez suda. Tako mi i treba što ne odoh u levake...
Prazan prostor, ja se zaletih sa mojom krntijom, svi se razbežaše i napraviše mi mesto i uleteh u levake, jadna mi majka... Posle 100metara stadoše sa tendencijom u nazad, Iz kolone nude termose sa kafom, deca se zabavljalu igricama... i da ne davim više, stigo ja u zlo doba kud sam naumila.
Nešto mislim, da tužim grad Beograd za benzin koji trošim uludo, ali ne vredi, nisam ja neka estradna zvezda pa da se izvinim javno i sve mi oproste, mene bi odmah u bajbok...
Sve u svemu nisam loše prošla. Kad sam stigla onako gecrkt, da ne pominjem put preko Bubanj potoka u proleće kad svi preprodaju automobile i spuštenu rampu pola sata... e, onda su me dočekali sa ovacijama, kuvali mi kaficu i ma šta da vam kažem, super dan...
Kako ste se vi proveli??