Mala šetnja pored uljanih platna Ružice Lukić
Možda vam se dopadne nešto malo drugačije na mom blogu...
Ko zna gde juri ovaj voz u zimski dan.
Neobičan buket cveća...






Žena
Žena je kao reka. Radja se u bolu na izvoru života
Poneka je mirna, pruža ruke svakom, kao da mostovima želi da prebrodi nedaće
Druga je tajanstvena, nestaje kao ponornica
Neka neguje lepotu
Voli i zabavu
Mnogi vole opasnice
Neka hita svom večitom ljubavniku kao Sava Dunavu
Ali cilj svake reke, svake žene ja mirno more...
hm... može i ovakva luka
jer žena je ipak samo žena...pusti reku...
Ljubav počinje lepršavo
bukti kao vatra
Vodi nas u beskonačnost
zaledi i nestane
Jer
U ljubavi gubi ko više voli
Jesen
Zlatno lišće
treperi sa drveća, zasipaju nas
jesenje boje
Oko nas plodovi leta
I grad je osetio vatromet boja jeseni
I plodove naših navika
Šta reći, šta uraditi?? Možda ovo upotrebiti i
Osećajni post
Ovo je post o osećanjima.
Ili
Kako sam se spremala da zavedem jedne crne oči.
Napisala sam meil
Pokušala sam da ti objasnim, ali ti ništa. Trepćem kao svraka na jugovini. Možda nije uspelo jer kažeš da svrake prljaju krov šupe.
Sve sam pokušala, odkad me je onaj brljivi Kupidon pogodio svojom strelom, a i on, mogao bi nešto savremenije da uzme... strela... a i nišandjija je, mani ga... umesto u srce, pogodi me u d..., sve me boli...
Tepala sam ti, pisala pesme, samo što nisam sa gitarom pod prozor došla... to bi sigurno voleo... ali se bojim da zapevam, tek tad nemam šanse... uostalom to ti radiš meni pa bih ispala imitator.
E sad, reče mi jedan da ljubav ulazi kroz stomak.
Prase mi pobeglo sa ražnja, nema veze, projara lepo miriše, ako se ne zanesem, pa izgori... onu jabuku ne mogu prasetu da stavim u usta, pobeglo... ali ću je tebi nabiti, ako izjaviš da podvarak nije dobar.... A raspaučiću te metlom... jel može usisavačem, (metlu ću da zajašem) ako izjaviš da je torta nagnuta nastranu, da se ne zove nekim zvučnim imenom ili da više voliš baklave...
Da li sam dovoljno osećajna? Da li dovoljno treperi moj glasić??
Vreli poljubac sva sam se izgorela od osećanja,
ili možda od šporeta, vreo je ...skoro kao ja....
AnaM
Nije lako izjavljivati ljubav, a tek kuvati da se dokaže... uf...uf... Idem ja onu staru metodu, pokušaću da budem slabašna, nesposobna, nezaštićena, plavuša koja se boji da iz mraka ne iskoči nešto straaaašnoooo.
To jedino pali kod muškarca.
Nije lako biti fin
Najzad je postala neko, dobila je novac. Sad, ne bi se moglo reći da je novac stigao na lutriji, još manje da je neko nasledstvo, ali, zamislimo da ga je zaradila.
Duboko je uzdahnula, kupila kuću sa malim krovićem na svakom prozoru i lavovima na ulazu. Na bazenu je bila skulptura delfina, što ju je oduševilo. Jedva je poverovala da delfin nije riba, i odmah ga je izbacila iz bazena.
Savetovali su je diskretno da uzme arhitektu za uredjenje kuće. Naravno da nije pristala sve dok joj nisu kazali da to svi otmeni rade.
Arhitekta, kao arhitekta, srušio lavove, doveo baštovana i uredio kuću.
Nije se složio sa njenim kupovanjem knjiga, metar i deset da se slaže sa tepihom, tomovima Dostojevskog . Nabavio neke dosadne knjige koje ni u snu nije mislila da čita, ali priznala je, lepo će da deluje kad dodju gosti.
Ode arhitekta, i ona se razbaškari.
Svaka žena nešto doda u stan, svoj pečat. Dobila je na poklon ogromni zamrzivač, sandučaru pun mesa. Ponosno ga je stavila u dnevnu sobu da svi vide kako je vole. Prekrila ga je ćebetom . Stavila je fotografije na zidove u debelim ramovima a na stočić vazu sa ružama, od svile. Okrenula se zadovoljno, sad na nešto liči soba.
Arhitekta je svratio posle tri dana. Siroti čovek, kažu u bolnici biće mu dobro, mlad je, preživeće taj infarkt, ili što reče
|
Svim svojim prijateljima koji su mi u posljednje vrijeme slali "dobre želje", pisma sreće, male anđele ili obćanja da će se dogoditi čudo poručujem: Učinila sam što ste mi rekli,proslijedila sam razne mailove na 1.000 999 adresa, upravo kako je pisalo. Јоš uvijek čekam dа sе dogodi čudo NIŠTA SE OD TOGA NIJE OBISTINILO ! Ubudućе - šаljite isključivo novac, čokoladu, sladoled, torte, šampanjac, karte za pozorište ili za putovanja, tako nešto.... Hvala ! |
Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4
VODA
Mediterraneo me je inspirisao, hvala
Suza u oko, borila se da ne izadje, a onda lagano slivajući se kapnula na ruku. Pahuljica je veselo lepršala po vazduhu, a dete se smejalo loveći je. Bolesnik je ječao u snu, i blago mu je usne nakvasila gazom.
Reka razivena ravnicu, snaga bujice, lepota mora, veličanstvenost okeana.
Vodo, ti tako lepa, tako čista, ti stvoriteljice života. Neki put bezazlena kao dete, neki put snažnija od lava, ali uvek tu.
Ne trpiš nikakve primese, jer tvoja lepota je u tvoj čistoći.
Najbolje piće na svetu, izvorska voda. Može se umreti u pustinji, a samo nekoli tvojih kapi vraju nas životu.
Šume , pluća planete uništavamo, a voda, naš život, sve je zagadjenija. Jednog dana neće biti bogataš koji ima dijamante i zlato... jednog dana izvor će biti sve.
Čuvajmo našu planetu, nemamo druge...toliko nam poklanja, ne uzimajmojoj sve...

Meni stiglo mejlom danas
Zatrpalo mi svu poštu, ko mi ga samo posla
*u Engleskoj*
*u Bosni*
*Dragi jesi li se umorio?*
*Jadan ne bio opet si se usafunjo!*
*Dragi hoćeš li i danas s prijateljima poslije posla na piće?*
*Ho’š se opet naroljat’ k’o i juče?*
*Možda da razmisliš jos o tome?*
*Jel to u tvom selu krave pasu pamet djeci?*
*Draga jesi li se odmorila?*
*Zmija više provede na nogama od tebe.*
*Draga dolaze li tvoji roditelji na večeru?*
*Hoće li opet oni tvoji starci na sijelo – sve mi popiše i pojedoše!*
*Draga, da li ti zaista tako misliš?*
*Je si li ti normalna pi*ka ti materina ma’nita?*
*Imamo dvoje predivne djece*
*Imamo dva hajvana, jedu ko krmci, a isto tako i uče.*
*Draga hoćeš li da ti napravim kaficu?*
*Ako ti je ja skuham biće ti posljednja!*
*Draga divna ti je ova nova frizura!*
*Opet si se frizirala! Ti imaš kosu samo da bi ti frizerka imala platu!*
*Draga posudila si moj aparat za brijanje da obriješ noge?*
*Jos mi jednom to uradi, frezom ću ti obrijat noge!*
*Draga hoćes li mi to bolje objasniti?*
*Gukni gusko, zoru ti jebem!*
*Draga ja se ne slažem s tobom oko toga.*
*Jebo sve ako si ti normalna!*
*Baš bi mi prijala romantična večera uz muziku. *
*Haj’ ti rasuči jufku, ali prvo meni naspi jednu rakiju i
trkni kupi dvije
tri teretne pive.*
*Draga na koga je naše djete?*
*Koga si ovo okotila?*
*Bas si slatka veceras.*
*Slatka si ko ona Zekulja sa Milka čokolade.*
*Kupila si divne cipele.*
*Pa pi*ka ti mater’na, ti svake godine moraš po jedne cipele kupiti.*
*Malo bi se odmorio poslije ručka.*
*Ko me probudi nogu ću mu slomiti. *
Mala balerina
-Ne smeš da sečeš kosu, ako dodješ sa šiškama, nećeš više vežbati.
Sagla je glavu, prstićem nešto gurala po stolu i prošaptala da se jedva čulo
-Staviću traku, neću više da je sečem.
Zvuci klavira, vežbanje počinje, sati lete.
Sve ju je bolelo, ali videla je belog labuda kako gracilno leprša pozornicom i nastavila...
Bila je dete, sve je želela i lutku u kolicima, i malo mače i trčanje po parku i plivanje, ali balet, neki je bio najvažniji. Jednog dana, znala je jednog dana biće primabalerina i ništa joj više nije bilo teško, nikakve vežbe, nikavo odrcianje.
Priredba.
Pravo pozorište.
Scena u kojoj igra pahuljicu. Male balerine su veselo trčkarale, bele haljinice su lepršale, rumena usta su se smeškala. Bila je pahuljica, pahuljica...misli su letele.
Izašla je lagano na scenu, podigla ruke, prsti...osetila je veličanstvenost trenutka.. i podigla se na prste. Još malo, samo malo, na vrhovima prstiju pahuljica lebdi, ne oseća bol.
Aplauz...dug...dug... nova nada baleta je rodjena. Srce divlje kuca, rasprsnuće se od sreće, čuje ovacije, smeši se, lagano se klanja i odlazi...
U foajeu svi su pričali o maloj slatkoj pahuljici, njenom nastupu, o uspehu koji je čeka.
U garderobi, mala balerina skidala je krvavu patiku, prsti nisu izdržali, i kao grmljavinu čula glas
-Ti nikad više ne možeš biti primabalerina.
Nikad nikad nikad...odzvanjalo je... nikad... Trenutak sreće pokvarioje sve. Da li je vredelo??
Mala balerina je napustila vežbe, nikad više nije plesala.Beli labud je dolazio samo u snovima košmara, a ona bi se tada smejala u snu i radovala pružajući ruke...
Kad bi je danas pitali da li je pogrešila ko zna šta bi odgovorila. Možda bi se setno nasmešila i rekla da nije bilo sudjeno, a možda bisebi priznala, da, vredilo je, osećaj da smo nešto pokušali, osećaj da smo se borili za ono što želimo, veći je od neuspeha. Zato popnimo se na prste, podignimo ruke i poletimo za svojim snovimase ispune...
| « | Septembar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||