« Pismo | Main | Razgovori umilni parova »
Mala balerina
-Ne smeš da sečeš kosu, ako dodješ sa šiškama, nećeš više vežbati.
Sagla je glavu, prstićem nešto gurala po stolu i prošaptala da se jedva čulo
-Staviću traku, neću više da je sečem.
Zvuci klavira, vežbanje počinje, sati lete.
Sve ju je bolelo, ali videla je belog labuda kako gracilno leprša pozornicom i nastavila...
Bila je dete, sve je želela i lutku u kolicima, i malo mače i trčanje po parku i plivanje, ali balet, neki je bio najvažniji. Jednog dana, znala je jednog dana biće primabalerina i ništa joj više nije bilo teško, nikakve vežbe, nikavo odrcianje.
Priredba.
Pravo pozorište.
Scena u kojoj igra pahuljicu. Male balerine su veselo trčkarale, bele haljinice su lepršale, rumena usta su se smeškala. Bila je pahuljica, pahuljica...misli su letele.
Izašla je lagano na scenu, podigla ruke, prsti...osetila je veličanstvenost trenutka.. i podigla se na prste. Još malo, samo malo, na vrhovima prstiju pahuljica lebdi, ne oseća bol.
Aplauz...dug...dug... nova nada baleta je rodjena. Srce divlje kuca, rasprsnuće se od sreće, čuje ovacije, smeši se, lagano se klanja i odlazi...
U foajeu svi su pričali o maloj slatkoj pahuljici, njenom nastupu, o uspehu koji je čeka.
U garderobi, mala balerina skidala je krvavu patiku, prsti nisu izdržali, i kao grmljavinu čula glas
-Ti nikad više ne možeš biti primabalerina.
Nikad nikad nikad...odzvanjalo je... nikad... Trenutak sreće pokvarioje sve. Da li je vredelo??
Mala balerina je napustila vežbe, nikad više nije plesala.Beli labud je dolazio samo u snovima košmara, a ona bi se tada smejala u snu i radovala pružajući ruke...
Kad bi je danas pitali da li je pogrešila ko zna šta bi odgovorila. Možda bi se setno nasmešila i rekla da nije bilo sudjeno, a možda bisebi priznala, da, vredilo je, osećaj da smo nešto pokušali, osećaj da smo se borili za ono što želimo, veći je od neuspeha. Zato popnimo se na prste, podignimo ruke i poletimo za svojim snovimase ispune...
Predivna priča. Dostojna majstora male priče. A zaključak ti je najbolji "osećaj da smo se borili za ono što želimo, veći je od neuspeha. Zato popnimo se na prste, podignimo ruke i poletimo za svojim snovima, neka se ispune...
Dirljivo, nezno, istinito
Veliko srce je napisalo ovu pricu.
Evo me podignuta pogleda u snove...lepa pričica...Pozdrav
sanjarenja56
Mala balerina je sigurno večito na prstima jureći za snovima.
Nadam se da nije imala borbu sa vetrenjačama:))
casper
Hvala, mala balerina bi sigurno bila zadovoljna tvojim komentarom:))
A ko nije imao borbu s vetrenjačama? Samo nas ona ne sme izbaciti iz sedla :)
Jovan s.s.
Ne mogu reći da si kao mala balerina... ali sam sigurna da gvirkaš za snovima:))
sanjarenja56
Borba sa vetrenjačama nas ojača, ako ništa drugo, shvatimo da mnogi i ne znaju šta to znači:))
Srećom tu je Google ha ha ha ha
Verovatno...ali već mudrije,starost,samo do vidljivih il predvidljivih...
Dobar dan, ovo iznad nas je Labudovo jezero :)))ljubim te u M :)Ne slusaj te sto koriste rec NIKAD - to je izmisljen pojam :)
ovo,nikad ne reci nikad je stvarno moćno...ali me i opeklo više puta i još učim...kako reči nikad....
Jovan s.s.
Mani starost i iskustvo, mladost ludost baš je slatka:))
Ana
... a u Labudovom jezeru je i beli i crni labud_))
Kad god sam rekla ne bih ja to...sutradan sam uradila:))
Jovan s.s.,sanjarenja56
Nikad i Ne, neugodno mi je reći... Zimus mi je održana lekcija
-Moraš reći ne, jasno i glasno, nemoj ono tvoje okruglo pa na ćoše.
Bio je u pravu. Rekla sam Ne, i sve se sredilo samo po sebi:))
I ja sam htela da budem balerina, ali nikada do tog zvezdanog trenutka nisam stigla. Igrala sam uz metalnu ogradu:) mislim da bi svaka žena trebala ići na časove baleta kako bi postala ženstvenija.
Nežna pričica. Nikad ne treba odustati od svojih snova, uvek treba pokušati i niakd se ne treba kajati... :-)*
P.S.
I treba umeti reći NE.
"osećaj da smo se borili za ono što želimo, veći je od neuspeha"
Pozdrav! :)
biljanak
Ja sam mrzela onu gredu...ali...
Mnogo rada, a samo jedna uspe, kao i u sportu:))
razmisljanka
Snovi i postoje da bi smo se nadali, ipak moramo biti realni, svako ima maksimum svojih mogućnosti. Da nije tako svi bi bili nobelovci ili olimpijski pobednici, draž borbe bi nestala...
suncica
Pozdrav:))
Naravno. Evo na primer ja. Moj san je da napišem pesmu, ali ne umem.
Treba uskladiti želje i mogućnosti. Mislila sam da ne treba odustati od realnih snova.
Moj san da napišem pesmu je, izgleda, nerealan.
Pozdrav za tebe, mala balerino! :-)
razmisljanka
I ja bih želela, ali moje su pesme sesti pa plakati..pa šta, ja pišem:)) Videćeš jednom na blogu:))
suky
Eh, muški, uvek bi dodirivali balerine;))
zdravljenijesve
Duboko su nesretni ljudi bez mašte i snova,,,
Ја сам хтела бити балерина, па сам уганула ногу и одустала. И то је добро! :)))
Pozdrav belom labudu od crnog labuda.
Eto, baš pre neki dan sam se izborila sa svojom panikom i strahom i posegnula za svojim snom . Ispostavilo se da je sada nemoguće da se taj san ostvari pošto je upisni rok prošao, ali postoji sledeća godina . A ja sada uživam u blaženom osećaju : Uradila sam sve što sam mogla . Pa, barem za ovu godinu ! ;)
Na prste, u pokusaj za ostvarenjem snova! Nikad se ne zna. Bolje probati pa znati, nego kajati se i nemati pojma da li su snovi uhvatljivi i ostvarljivi. Pozdrav.
suky
;))
razmisljanka
Shvatićeš da ti već imaš napisanu pesmu, samo je nisi nikome pokazala:))
pricalica
Tvoje priče su lepršave kao igra balerine. Ti jesi balerina jer igraš bolje od mnogih, podigni prstiće, nasmeši se, poletimo zajedno da nam se snovi ispune...
Pozdrav Anamče
unajedina
Beli labud se klanja cnom uz duboko poštovanje igre...
Evo još jedne balerine koja nije bila tako mala kada je napstila balet a još uvek ne ume sebi da objasni zbog čega je to učinila!
Slomljen zglob je bio samo izgovor.
Za svoje snove treba da se borimo!
Predivan post.
Cmokić za anam
mimche
Ko zna šta je tvoje životno ispunjenje i ko zna zbog čega je dobro što se tako dogodilo.
Držim ti pesnice da druge godine tvoji snovi ne budu samo snovi...:))
tanjana
Mnogo poželimo dok smo sasvim mladi, i da plešemo, da sviramo crtamo. Za mene je priroda odlučila, ne umem da crtam, još manje imam sluha, ostao mi je pokret:))
Pozdrav
Hvala na lepim i utešnim rečima. Ako je bude bilo, biće samo ovde. :-)
Живот је једна велика игра понекад са тужним крајем.
Поздрав
razmisljanka Sa jednim blogerom sam pričala kako se pišu pesme...posle sam se smejala, napisala sam remek delo:))
krilaandjela
Kraj je uvek tužan.
Trebamo živeti ta ko da početak što više udaljimo od kraja, i ispunimo srećom i zadovoljstvom, za sebe i za one koje volimo:))
Pozdrav
Divna pricica sestriculjak, iako je kraj tuzan.
Realnost uvek pokvari lepršavu maštu:))
Neko mi je rekao jednom da kraj mora biti spektakularan:)).. da bi se pamtio, baš kao i u životu:))
Vredi pokusati! Uraditi najbolje sto mozemo, pa onda sta nam Bog da. Procitaj knigu RINGISPIL, i tu je jedna balerina i ...
Gde izvuče ovo iz naftalina?? Izbruka me pred blogerima:))
KO je pisao Ringišpil, ne znam...
« | Septembar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |