AnaM

Muškarci
2011/10/22,14:35

Volim  one  mišićave, visoke,  pametne, muškarce od  kojih   ti zastaje dah, na koje se možeš  osloniti  u teškim  situacijama, ali i  naći  rame za plakanje. Želela  bi da taj On, zapeva serenadu, pa makar me i blamirao  u soliteru, da  donese cvet i kad  nije stogodišnjica našeg prvog poljupca i da se  sam  seti  onog  što me raduje, a to nikako nije  fudbalsko prvenstvo u nekoj  Nedodjiji, niti bilo kakvo lupkanje loptica.

  Voli, ko ne voli??

Tražim, ko ne traži??

   Nalazim?? To već malo teže.

Nije  da nema,  ima,  ali ti obično traže  neku tupavu  plavušicu  koja trepće napućenih ustašca,  moli  za pomoć  u svakoj prilici i tragediju slomljenog nokta može samo  On  da reši.  Nije da nisam  plava, ali  tu prestaje i svaka sličnost  sa idealnom  ženskicom.

I onda jednog  jutra čujem  kuckanje na moj  prozor.  Onako, laganica, znaćajno, udar, pa  tišina, pa opet  lagani  udar.

On.

Dodje  mi neka  milina oko srca,  glupavi osmeh od  uha do uha.  ON.  Znala sam, uvek sam  znala da će  kucnuti na  prozor.  Živim  u soliteru,  ali nije  na osmom spratu, za viteza je  i konj  dovoljan  da  se približi mom  carstvu.  

Opet kuc...  kuc...  Dižem se iz fotelje u kojoj  sam  zavaljena  po  milioniti put gledala scenu  nekog  sladunjavog filma.  Primičem se prozoru onako zavodljivo, kao one štrkljave  manekenke  što  pletu nogama.  U sekundi  mi proleti  misao da niko tako ne hoda, ali mora da je zavodljivo i nastavljam  ti glupim  koracima izvijajući  kukovima ka prozoru.  Usne sam  namestila zamamno  kao  na  naslovnici časopisa,  onako  poluotvorene kao  da si  zinula, pa  zaboravila  da zatvoriš usta. To je valjda  sexi. Jednom  rukom dižem  bujnu plavu kosu koju  ću  da pustim  da mi pada niz  ledja kad  se približim  prostoru.  Hvatam  samo  čuperak  od  5cm, jer   je  ta bujnost kose u nekom  časopisu,  a ne na mojoj  glavi.  Smaragdno zelene oči   zatvaram  da bi gledala  kroz trepavice.  Neko mi reče da na to padaju kao  muva na  med, ne  na ono  što ste pomislili. I smaragd je pomalo žućkast, ali  nećemo da tražimo  dlaku u jajetu.

 Smargdne oči,  plava kosa,  lelujav hod,  usne poluotvorene... osvojiću ga i nagraditi  što se penje po soliteru sa  gitarom..

Tras –Bum

Onako  zatvorenih očiju,  isprepletenih nogu,  uzbudjena,  zaboravih  da sam  premestila  fotelje i kauč,  i sapletoh se preko stolice.  Zavodnička usta se  namestiše kao u soma kad ga  izbace na obalu,  vaza sa cvećem,  srećom  bez previše  vode,  otkotrlja se po tepihu i zaustavi pred stočićem sa televizorom.  Na ekranu samo nešto štucnu i nestade slika.  Ja vapijući sa poda, podigoh ruke, uhvatih se za zavesu, začu se šiiiiiik... pa zastoj....šiiiiik, i  zavesa  mi pade na glavu.

Viteže,  ah,  viteže,  pomagaj,  kličem ja  onako polivena vodom, upetljana u zavesu  bespomoćna kako prava  ženska i treba da bude...

Oči nam  se sretoše, pogleda me sa visine svog položaja,  odmahnu glavom,  i odleprša na  drvo pod  prozorom.   Moja nada, moj  vitez,  moja ljubav,  beše jedan mali vrabac koji je u roletni obnavljao  svoje prošlogodišnje gnezdo.

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu