Anketa u novinama povodom dana korupcije… Slavi li se taj dan ili??
Davanje mita je kažnjivo po zakonu i za onog ko daje i za onog ko prima. Naravno da nikad nisam dala mito, a nažalost nisam bila u prilici ni da ga primim.
Krenem ja tako lagano preko ulice. Nigde žive duše. Prelaz za pešake je na 50m, ali nema nikoga ni automobila ni pešaka…i krenem ja…
Fiiiiiiiiijuuuuuuuuu…
-Zviznu li ti ili mi se učini??
Okrenem sa onako usporeno, kad iskoči policajac sa nekom sveščicom. Traži pare. Pokušah onako tužno da ga gledam. Ne reaguje. Pare, pa pare, navalio. Šta da radim, otvorim novčanik, ali nema dosta.
-Daj šta imaš, i ne pišem prijavu.
I šta uraditi?? Uze on sam iz novčanika.
Ne dajem ja mito.
Aerodrom. Više volim putovati autom zbog prtljage, ali… Meri onaj tip „ prtljagicu“
-5kg viška.
Opet ja tužno gledam. Šta da izvadim, i gde sa tim??
-Dobro, nije to strašno, daj 20EU, i teraj.
Gde da teram nije rekao, ali ja izvadih teatralno 20Eu, koji nestadoše brzinom munje. I moj kuferić ode u neku rupu…
Ne dajem ja mito…
Nećemo o doktorima. Od krvi sam i mesa, ne znaš šta će da te pogodi za 5minuta, a ko zna ko sve čita blog.hr.
Uostalom, oni ne primaju mito, postoji tačna tarifa koliko je za što, mesto u bolnici, pregled kod specijaliste bez čekanja, i tako ti tandrmoljci.Kad je život u pitanju,naših dragih, dali bi sve. To nije mito, samo izraz zahvalnosti.
Ne dajem mito…
Zato volim restorane. Sedneš kao čovek, naručiš ono što voliš da jedeš, popiješ koliko hoćeš,muzika ti svira pesmu hoju poželiš, čeka te taxi za povratak. Na kraju dodje kelner, platiš, i daš bakšiš,onako, od srca, i milo ti… Sretni i ti i on.
Ne dajem mito…
A ti??