Čudna je ta igra. Ima svoja pravila, a opet mnogi misle da mogu ih nekako zaobići.
U samom početku deli nas na crne i bele, na pione i laufere, kraljice i topove.

Najjača figura,dama, skakuće gde hoće i kako hoće, komanduje
svima i svi se boje da im se približi. Ona vlada dok vlada, a
onaj tunjavi kralj, kao cupka u mestu, tamo vamo. Svi mogu da
padnu, ali kralj je jedan. Kad on capne sa table, možeš samo
ponovo zaigrati, ako imaš snage. Svi ga kao čuvaju, dive mu se,
ali bi rado zauzeli njegovo mesto.
Gde je tu ravnopravnost, demokratija pitam se ja. Zašto ne bi svi
bili isti, ili zašto kraljica ne bi bila u nekoj partiji
glavnija, važnija od svih?? Svi se nje boje, a ona sva važna misli
da je još važnija i da bi partija bila izgubljena da nje
nema.
I to pravilo da i pion može biti bilo koja figura. Idite,
molim vas, da li je to pošteno?? Zna se ko je za što naučen i
čemu služi. Ako si laufer, ne možeš biti konj. Ako postaneš
konj, gubiš osobine laufera. Ne može i konj i laufer. Neke
figure to nikad ne shvate ili shvate prekasno, pa nije ni čudo
šta budu izbačene sa table.
Rokada nije ni roken rol, ni roknem te, ali zna doneti glavobolje učesnicima igre.
Sve u svemu, gadan je taj šah i ko ne zna pravila, bolje i da ne počne igrati.
Govorimo još uvek o šahu, zar ne…