AnaM

AnaM za Evroviziju
2010/03/28,18:14

Proleće je, sentimentalno sam raspoložena, ništa nije kao pre.

Sunce umilno greje, vetar ćarlija, i ostali tandara broć su tu.

Sami stihovi mi dolaze, nižu se jedan za drugim… ah… pa ja sam pesnik, kako to nežno zvuči…

Šteta što ne napisah ovo malo ranije, Evrovizija  bi imala sigurnog pobednika.

 

 

Ljubavni zov jednog miša

 

Zavukoh ruku duboko u džep
umalo miša da povučem za rep
ja tražila neku lovu
a mišica se odazvala ljubavnom zovu
Jakna u šupi doživi krah
a ja preživeh brrrr...  strah...
moraću i ja da krenem u lov
i ljubavni, mišiji, da prekratim zov...
 

 

Iz dnevnika AnaM
2010/03/11,20:04

Istrgnuta stranica dnevnika AnaM

 

Noć, tamna noć,

Turci selo zapališe u ponoć...

Ustvari nisu, samo AnaM čekala jeftinu struju, pa se u ponoć kao Pepeljuga došunjala i strpala veš u mašinu na pranje. Rešila sam da poslušam predloge političara za štednju energije.

Krc, krc.... tandrć... ne, nije novokomponovana pesma, u izvodjenju golišave silkionske pevačice, to mi mašina nešto šapuće.

-Šta kažeš?

-Nema vode, zar ne čuješ?

-Čujem, čujem čujem seko, nešto bih ti reko, ali nije za širu javnost.

-Ne mogu da radim bez vode.

-Pa što uze onda prašak ? Šta sad da radim sa mokrim, prljavim vešom?

U stilu, pametniji popušta, mašina me je totalno ignorisala.

Lepo, sutra ću, mislim ja.

To sutra je malo sutra. Komšinica zatvorila vertikalu, majstor ne dolazi, dan dva, tri, četiri...

Jutarnja kafa, to ne propuštam. Odlazim u kuhinju, odvrćem slavinu koja ne radi, odlazim u kupatilo,  punim džezvicu vodom,  plin,  i...  srk...

 Vraćam šoljicu i džezvu u kuhinju. Šipak, okret, i kupatilo, napunim šoljicu vodom, vraćam se  u WC, prosipam šolju sa vodom i socom, vraćam se u kupatilo, ispirem šoljicu, uzimam toplu vodu iz kupatila, nosim je u kuhinju, ( da mi je znati zašto nisam oprala u kupatilu?)

10h Poseta... uzimam džezvu...

12 h komšinica... pokušavam da ponudim nes... pije samo kafu sa socem da gleda u šolju...

13h prijateljica koja nije bila sto godina,  došla na kafu... nes? Odbija...

Četvrti dan igram pipirevku . Ako neko ima nameru da dodje kod mene, kuvam nes... ili sladoled... tek da se zna...

Nadam se iskreno neće biti:

nastaviće se

AnaM sve zna
2010/01/27,12:07

Znala sam

 

Znala sam da te ne volim.

Prvi naš susret je bio drastičan, plakala sam htela sam da se vratim u sigurnost, ali povratka nije bilo. Naučila sam, kad skočiš u vodu, moraš da plivaš.

Privučeš mi se ponekad iznenada i svu me obuhvatiš, umeš i da iznenadiš i da dođeš neočekivano.

 Nikad te ne očekujem, a ti uvek dolaziš.

Sad si tu.

 Ne želim te, ali nemam moć da te odgurnem i pobegnem od tebe. Tu si, svaki dan. Noći su najteže, primoravaš me da sedim u kući. Ne mogu da šetam pored reke, da sedim u kafiću, ljubomorno me primoravaš da trčim kući.

Jutros sam otvorila oči, sneno se protegla i tvoja lepota me je fascinirala. Možda te ipak malo volim, ali samo malo, malo... kad dodirneš moje vrele usne stresem se, kad se uvučeš pod moj kaput naježim se, a opet ti nasmejana dotrčim...

Umeš da zavodiš , da me mamiš, zoveš me u planine,  jedno jezero je ostalo zauvek u mom sećanju zahvaljujući tebi.

Jutros, priznajem, tvoja lepota je  bila fascinantna, bele pahulje, jelke u parku pod snežnim pokrivačem, maleni vrabac na prozoru, deca koja se spuštaju sankama  nevešto padajući i grudvajući se. Da, volim te na neki svoj način, zimo, Ali, kad će tvoj bratuljak proleće??

AnaM ga voli
2009/12/22,10:18


 

Stajao je zagledan u daljinu. Njegovo vreme je došlo. Još jučer kao da nije ni postojao, danas je bio kralj. Vladaće mesecima.

Svi, baš svi su ga gledali.

Verovatno su mu zavideli.

Deca su mu mahala ručicama i pljeskala. Htela su da se poigraju sa njim.

Ona je samo koketno popravila kapu, osmehnula mu se i produžila  vrckajući dalje. Pravila se nezainteresovana. Znao je da ga voli iako se bojala da to javno pokaže. Stidela se te svoje strasti, i da bi rado zastala, ma, ostala satima sa njim. Previše je pazila šta će ljudi reći, a ljudi, kao ljudi, ne bi opravdali njihovu vezu.

Oči su mu sijale kao masline, nos je bio malo duži nego što su idealne proporcije, ali to kao da nikome nije smetalo.

Noć je već uveliko zagrlila grad. Sneg  škripi pod  koracima, neko dolazi. Polako se pomalja raščupetana glava, malo lelujav hod i blesav osmeh. Čovek dolazi do njega grli ga i plače.

-Prijatelju, ne voli me, ona me ne voli. Što mi nalazi mane, ja sam dobar, volim je, a ona...

Slušao ga je nemo dok je pijanac plačući pričao istoriju svoje ljubavi koja je kao i sve istorije bila dosadna i uobičajena. On voli, ona voli, pa ona ne voli, pa on voli nekog drugog, pa ona voli, i tako sve u krug, sve se puno vole, a ljubavi nigde...

Mislio je da će pasti skupa sa tim pijancem koji ga je grlio.

-Poij jednu, ma popi za ljubav! Žiiiveeeli, hik, hik, pa popi kad ti kažem.

Nalivao ga je nekom smrdljivom rakijom  koja mu  se razlivala po telu. Pijanac se samo okrenuo i otišao.

Opet je bio sam.

Onda je osetio paničan strah.

Topao vetar, dodirnuo ga je milujući. Ne, nemoguće, samo mi se učinilo.

Topli vazduh, ne, decembar je, hoću – 20 , Hoću Božić pod snegom, lepršanje pahulja u novogodišnjoj noći!

Glava mu se nakrivila, nos počeo da kliti,  telo da se naginje na stanu, maslinaste oči postadoše samo masline koje klize niz suzne obraze, osmeh se gubi, i Sneško  Belić  tužno pogleda, zašto  globalno zatopljenje, neću ga....

 

«Prethodni   1 2 3
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu