Ako je april moj mesec za čvrknutost, maj je definitivno za zgode i nezgode kolima.
Možda se varam, ali procenite!
Krenem ja u divno jutro, ptičice, oblačići sunašce, cvrkut, i ostali tandrmolji, ali kapija se ustobočila pa neće da me pusti napolje.
Mene nećeš da pustiš, gas AnaM , rikverc.
Tras-bum…zangr… popustila je.
Mene našla da koči, zato je i promenila lični opis. Kola neću da zagledam, šta je moglo da im bude?
E moglo je, videle sam kasnije, ona se kapija dobro izmakla čim me je primetila da se približavam, ali je onako pakosno pokazala kvakom na travu gde se kočeperio moj levi žmigavac.
Sve me stomak zaboleo.
Kao i u svakoj priči i ovde je jedan vitez ostavio giteru, kleknuo, uzeo alat i sredio stvar, kapiju nije, kaže nije strašno.
Ima još… dug je dan…
Približava se Autokomanda…prolazim pored one pumpe koja mi je baksuz.. sa svih strana kola jure, gde li su krenuli kad i ja?
Kočim….noga kao da sam je stavila u vodu… propada… panika… tap tap pumpam… staje… dobro je… kočnice ne rade, ali nije daleko do moje kuće….
Ujutro majstor kaže
-Vozili ste pod ručnom
-Samo deset kilometra….
| « | Maj 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |