AnaM

AnaM na rolerima
2009/07/18,01:43

Roleri, napisano po narudžbi:)

 

Kad bih izmišljala doživljaje možda bih napisala nešto ovako

 

Popodne je bio vreli dan..Vikend je počeo, a ja paćenica sama kao siroče, nikav plan.

E, neće, ima da se zabavim, ima da krenem sama pored Dunava, pa pravo do Ušća.

Obukla sam bele pantalone, omiljenu zelenu majicu i krenula.

Kod hotela (kako li se sad zove) Jugoslavije stavila sam rolere,  popravila kosu, bacila prezriv osmeh na ostale i podignuta nosa gracilno poletela put Ušća.

Gracilno?

Prvi korak mi je uspeo, klizim kao balerina, neko kućence veselo maše repom, ja gledam naravno gazdu, kučence u moje noge i i i ... balerina se pretvara u avion, luping i jurim...

Ne znam kako ni zašto sam skrenula sa staze, saplela se na neku klupu koju je meni za inat tu neko stavio... i jurim dalje, preko neke trave (što je ne pokosiše) pravo prema Dunavu.

Niko i ne pokušava da me zaustavi,a ja gledam splav koji se približava vrtoglavom brzinom, i mislim, samo da upadnem u onu prljavu vodu, a ne na splav..ima da se unakazim za čitav život, a pričaće svi sa keja i svojim unucima kako su se smejali.

Neki pecaroš mirno meditira , zabačeni štapovi  lelujaju na talasima, sekundi jure.

Tras-Bum

Padam preko neke stoličice, bele pantalone dobijaju braon fleke,( ma, nije to, od zemlje), sedim zabezeknuta na podu, ne smem da se pomerim bojeći se da sam nešto polomila.

Sad da je bajka, naišao bi princ, pružio mi ruku i na belom konju ( može i na belom brodiću) odveo me u svet snova.

Nije bajka, pecaroš  me klepi po glavi što sam mu preturila  kanticu sa ulovom, a neka žena  se pakosno nasmeja i dobaci

-Tako joj i treba, svakoj čorbi hoće da je zaprška

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu