AnaM

Beladona u Beogradu
2009/07/24,07:51

 

2.

Noćas sam arterila na neku smešnu planetu.

 Mogla sam da padnem u more, ili da se srušim na neku planinu kad mi je nešto otkazalo, pojma nemam šta, ja samo pipkam dugmiće.

Izgleda da sam nagrabusila, odavde ću teško da izadjem, stanovnici ove zemlja ne mogu ni u najbliži komšiluk bez neke gomile papira za koju ima treba još veća gomila papira. Strava, nikad oni neće u Svemir.

Nema veze, bar ću da proučim njih i njihove običaje.

Vrućina, posle Svemira je grozna, +42 u hladu, moram nešto da pojedem. Prišla sam nekom simpatičnom društvu

-Dobar dan blogeri, nešto slavite? Ja sam BeladonaM primate li me?

Slavljenica, krupnih crnih očiju pogledala me je od glave do pete, milostivo pokazala na stolicu, onako sa visine.u žabu, ali bio je tu i jedan princ, pokvario bi planove poljupcem, garant.olicu, ukočila sam se, već sam htela  Ukočila sam se, već sam htela da je pretvorim u žabu, ali bio je tu i jedan princ, pokvario bi planove poljupcem, garant. Onda se nasmejala, lice joj se ozarilo...zgodna ženska, moram da pripazim na svoje obožavaoce.ska, moram da pripazim na svoje oilo da je ta crna rupa bila samo jedan podzemni prolaz ispod Terazija, te nekako prež Srećom pridje kelner, neki bloger, ma šta to značilo. Mislila sam da kelneri donose hranu, ovaj je pričao o nekom fotošopu???

Dodje najzad i hrana na neki smešan sto. Sad ću da probam tu srpsku kuhinju. Naručila sam tartufe, indijski orah, pirinač sa algama, pošto ja ne jedem ništa što je živo trčalo ili plivalo.

Kad ti počeše da okreću onaj sto... jedva se dograbih hrane od onog silnog okretanja, kao da me oborila vasionska oluja... Posle sam videla to je neki Hong Kong, i ne jedu priborom za jelo, nego nekim motkicama ubacuju hranu u usta, kao kad nestane goriva pa ložiš peć ugljem, to  mi se dogodilo jednom kad sam skoro upala u crnu rupu... posle se utvrdilo da je ta crna rupa bila samo jedan podzemni prolaz ispod Terazija, te nekako preživeh.

Na kraju su joj davali neke kutijice, zovu se pokloni, ništa nisu valjali. Nije dobila ni prah sa Sirijusa, ni vulkanski kamen sa Jupitera, samo neke kutijice, nešto što miriše na drški i šareno je, čak su joj, primitivci dali i neke knjige. Molim vas, ko još čita sad u Svemiru? Dobila je i nešto iz Pariza, neku vodicu koja se stavlja iza ušiju...to moram da probam, muški primerak prevrće očima kad pridje ženskom primerku sa tom vodicom. Oči mu postaju veće, i ne samo oči. Sve je bilo zavijeno u šareni papir, to bi još i mogla da iskoristi za davanje signala.

Kad je bilo najlepše, bio je kraj, jer je slavljenica bila rasprodata i dalje. Šta li mu to znači?

Pominjaše i neki bal. Nije bal vampira, proverila sam... sigurno nešto dosadno... Kaže dvoje se uhvate, i jedan drugog gura po podijumu, a neki sve to gledaju i prave buku, koju zovu muzika.

Reda radi sam ih sve pozvala da me posete kad odem na svoju planetu...znala sam da neće doći, pominju neke pasoše i vize...krste se ili govore neke reči koje samo mrmljaju mršteći se... Čudan svet... ti ljudi...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu