I nebo plače, kiša rominja, sve se rastužilo, a ja kod glavnog beogradskog policaja zbog vozačke.
Natuknem neko kapče na glavu da mi se ne pokvari frizura, pola sata nameštam pramen da gviri kao slučajno. Pognutih ramena, nekako tužno ušetah kod policaja.
Na svim šalterima gužva, na mom gde oduzimaju dozvole, nikog.
U Beogradu ima milionče, dva ljudi, od toga neka je milionče vozači. I svi savesno voze, samo ja drumski kabadahija. Rastužih se ja, a i onaj pramen se nekako opusto, više dodje kao glista koja se sprema na pecanje, nego nestašni čuperak.
Neka dva mladića me na ulazu upitaše gde je banka, da uplate neki tandrmoljak, a ja onako samo mahnuh rukom u pravcu banke.
Izvadiše dosije, kao da sam bacila atomsku na Hirošimu i Nagasaki u isti dan, ili da sam lično onaj Laden. Oni mladići što imaju ledja kao trokrilni ormar upitaše očima da li idu u dobrom pravcu, i ja naravno kimnem glavom.
Pogledam po onom narodu, vide oni da sam jedina na tom šalteru, i što su ti ljudi, odmah počeše da me gledaju drugačije. Oni se guraju da dobiju dozvole, a ja kao aristokrata, sama.
Sigurno su mislili da sam neki bos, a nisam bosa, imala sam čizmice koje malo propuštaju vodu, ali mogu još. Oni policaji su sigurno videli one trokrilne, pa misle moje obezbedjenje i osetih se nekako važna uzmuvaše se oko mene.
Izlazim ja, a narod se došaptava.. .vidi je nema srama... došla sa obezbedjenjem... ko zna kojoj mafiji i klanu pripada...
Uuuuu... uf... uf... meni nezgodno, došla busom, a oni kao slučajno gledaju kako ću da odem. Zaustavila bih ja taxi, da ne kvarim utisak, ali nisam pri parama, a i neki taxi iz prvog svetskog rata na redu... od mene se očekivalo da udjem u neka zatamljena kola sa neprozirnim staklima, ili bar neki džip.
Stvoriše se tu i oni trokrilaši i ja pobedonosno izadjoh.
Nema veze što nisam narko bos, pet minuta sam bila faca, famme fatale... i lepo.. stvarno, baš mi se dopalo...
Onako sa visoka pogledah u onu sirotinju što se gura na šalterima, jes’ da su oni dobijali dozvole, a ja dala svoju, ali nema veze, to niko ne zna...
I onaj čuperak ne liči više na kišnu glistu, ispravio se i zatalasao... i hrabro krenusmo u kišni dan... peške naravno...
| « | April 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||