Pozitivne misli za sreću
Pod ruku mi je pala neka knjiga, brljnuh po njoj, progtah je . Osnovna postavka je bila da moraš misliti pozitivno i sve će ti se ostvariti.
Nije loše, i udarim u pozitivizam.
Imala sam slobodan dan i u 6 ujutro me je probudio telefon, ali to se ne računa, jer sigurno nisam sanjala pozitivno...
Kafica, pozitivne misli u vidu kafe koja se puši same naviru, ne moram ni da se trudim.
Palim plin. Šipak, Nestalo plina. Nema veze, tu je struja, mislim ja pozitivno. Provrela voda, ruka automatski uzima kutiju sa kafom... nešto je lagana. Pozitivne misli za trenutak nestadoše, nema kafe. Trgoh se i nasmeših. E, nećeš ti kafetino da mi pokvariš misli, tu je nesica. Malo je visoko, propinjem se da je dohvatim... frrrr, kutija se otvara i kafa se blaženo rasipa po mojoj glavi i celoj kuhinji...
Krećem u radnju , mleko i puter... mislena imenica, ali ja pozitivno mislim. Mleko menjam u coca colu, a puter u kajmak. I nije neki doručak...
Polazim u garažu, komšija parkirao kola i otišao na pet minuta, verovatno do Severnog pola, jer ga čekam već čitav sat.
Pozitivne misli usmeravam ka nečem realnijem i konkretnijem.
Mogu sve da poželim kažu u knjizi.
Princa na belom konju sam odmah odbacila, gde da mu parkiram konja, a tek da nadje posao. Na lotu, bingu, je takva nameštaljka, da mi ni sve pozitivne misli sveta ne bi pomogle.
Lepo vreme, da znam poželeću lepo vreme. Samo šta je to lepo vreme? Rekoše treba kiša za poljoprivredne radove, i to baš dobra da natopi zemlju, komšinica se sprema na more, treba joj bar nedelju dana žestokog sunca, a onaj jadan grad što se davi u smogu, želi samo vetar.
Da poželim nezakrčene ulice, mesta za parking, zaposlenje svima koj hoće da rade, dobre ocene u školama, nasmejane ljude na ulicama???
Znam, pozvaću sreću u goste, neka ostane koliko hoće i neka sama rešava probleme.
Da li će pomoći ili ne, nije važno
Pokušaću
Srećo, dolazi ovamo, odmah!!!
Novac
Prljavi, gadan novac. Oni koji ga vole su sitne duše, ne znaju prave vrednosti života. Samo pravi ljudi se dižu iznad želje da šuškave novčanice pune njihove džepove.
Naravno ja sam iznad tog prozaičnog pokazatelja moći.
Pravi ljudi gledaju sa prezirom to bedno materjalno sretstvo kojim neće oplemeniti dušu.
A onda sam otišla u Veneciju...
Bla bla bla...
Kreni negde bez novca, možeš dizati nos koliko hoćeš, ali osim zvezda i meseca, slabo da ćeš šta videti.
Satima sam hodala, buljila u izloge Armanija, Bulgari, Lancom, koga briga za njih i firmirane krpice. Ja nisam snob. Sad ruku na srce, neke stvari su me pogodile direkt u srce, onako kao prva ljubav, ali moj novčanik se podrugljivo nasmejao i ja sam dostojanstveno jezdila dalje, naravno, uzdah, tužan pogled, se ne račuma...
Idemo dalje
Ulaz na Bienale, samo 25 Eu, sitnica... onda gondola. Gondola je 150EU. Za to dobiješ i bocu šampanja, valjda da se povratiš od cene. Gondolijer nije uračunat, on samo vozi, značajno se smeška, i moraš ga vratiti neraspakovanog... on evriće ne vraća.
Milion kanalića, mostića, radnjića, tornjića i ostale lepote se mora pregledati u jednom danau. Spavanje na klupi u parku je u Veneciji nemoguće, a ulice su im mnogo tečne i uzburkane, nezgodne za izigravanje klošara, pa se sve mora videti u jednom danu.
Grogi sedoh da popijem malo mineralne... dotuče me načisto, bez bakšiša 4EU. Kad je bal, neka je sa muzikom, i naručih kolač... Ne pitajte...
Slikanje je bilo badava, te se ja vratih sa milion slika... kupujem loto...
Išla bih opet.
Venecija je ipak jedina na svetu...
Čudna je ta planeta Myra.
Kad pomislim, Zemljani, tako nešto bi vama trebalo. Uzdahnem lagano, sklopim oči, i putujem prostranstvima mašte. Tako je najbrže doći na moju planetu.
Planeta kao planeta, ni velika ni mala. Intligencija na njoj kao svuda u Svemiru, ni prepametni, ni preglupi, onako, kao vi Zemljani.
Normalno, Myrani su oslobodjeni balasta osećanja. Njima je sve svejedno, i zato je na toj planeti uvek sve srednje, vreme ni toplo ni hladno, povetarac se jedva može nazvati vetrom, a Sunce onako mlakasto.
S vremena na vreme, mutira neki Myranin. Strava, taj pravi cirkuse. Bori se za neku demokratiju koju samo on zna da objasni, peva, svira, raduje se pupoljku, kao da je to jedini, a sve rascvetano kao trešnjev cvet u Japanu. Najblesavijij je kad se zaljubi.
Ako je ženski primerak, davi nekog jadnog Myranina svojim osećanjima, traži kojekave besmislice i nepotrebne stvari, kao da igraju valcer, pišu pesme (pesme su reči koje naredjane jedna do druge stvaraju još besmislenije situacije, da ne kažem nemoguće)
Večnost biva ugrožena, jer mrvice života guše se u vremenu.
Da reše tu situacju, Myrani imaju bazen, promenljivih veličina, od bare, pa sve do jezera.
To je bazen neostvarenih želja... Tu kljuknu tog mutanta, dok se ne opameti, pliva.
Obično kao i u životu na Zemlji, shvatimo da su neke želje nemoguće i pomirimo se da se nikad neće ostvariti...
Zemlja je puna boli i patnje, patite kao patika, dok se ta patika ne pocepa, ili do bola, što bi rekli dok se ne razboliš. Ima realnih patnji, nije da nema, kad se vi nos stop tučete i svadjate, ali ima i patnji, boli glava.
Najsmešnija mi je ljubavna patnja. Počinje uvek isto, kao on voli nju, ona voli njega, pa onda se nešto glupo desi, i sad kao pate...
Još bih razumela da su podudarni za produženje svoje vrste, pa se idealno našli da obave i taj posao za 2-3 minuta, ali ne, oni nose gene iz kojih može samo neko paćeničko čudovište, sa istim problemima da nastane.
Idite molim vas, gde to ima ne može jedan bez drugoga.
U Svemiru je normalno da objekat godinama, i to svetlosnim, ne ovim vašim trt-mrt, bude zaustavljen, ne mogu da vam objašnjavam kako, ne biste shvatili. Zaustavljen objekat više nikad ne dolazi u susret sa nekim objektom koga je sreo na Andromedi ili sazveždju Orionu, o Siriusu da i ne pričam. Zato ta ljubav i ne postoji. Da li on ima crne oči, dve glave, ili je sav vazdušast, kome je to važno.
Momentalno sam na Zemlji u vašem obliku.
Puno mi je brodsko spremište kaktusa i krastavca u koje sam pretvorila te zaljubljene. Ima da ih odnesem na sve planete da ih ispitaju kakav je to nedostatak u vama ljudima.
Možda donesem lek za tu ljubav, ima da uživate, biće vam divno. Zamislite život ne u ritmu muzike, nego život u kome niko nikog neće voleti. Imaćete više vremena, jer nećete zuriti u zvezde misleći na gluposti, nego ćete misliti na pogonsko sretstvo koje će vas odvesti do njih..
Život bez ljubavi je kao i Svemir, širok, pun mogućnosti, hladan i surov, dopašće vam se...
Čovek koji nikad nije i koji nikad neće voleti mora da je srećan čovek...
Da li postoji takav na planeti Zemlji???
| « | Septembar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||