Postoje li potpuno srećni ljudi? Ako postoje srećni, onda mora da postoje i nesrećni. Kod mene je to nekako izmešano. Ne mogu da kažem da sam nesrećna, ali nije baš ni da me neka sreća poliva...
Imam utisak da sam mnogo, mnogo srećna, preliva se, ispunjava me, mislim da ne mogu da izdržim toliku lepotu . Onda jednom, iz čista mira, sve nestane. Nestane kao da nikad nije ni postojalo.
Srećo, nije to lepo od tebe. Moraš da se trošiš po malo, onako na kašičicu, a ne sve odjednom kao kutlačom da grabim.
Kad bolje razmislim, sigurno je tu sreću neko zakovao lancima, strpao je u neki dvorac na tavan, i ona samo pomalo poleti kad taj neko zaspi.
Da mora da je tako, jer ako nije, gde sreća stanuje???
Krajnje je vreme da ponovo odem na Karlov most i uzmem novu dozu sreće