AnaM

AnaM u Veneciji
2010/09/18,20:50

Novac
Prljavi, gadan novac. Oni koji ga vole su sitne duše,  ne znaju prave vrednosti života. Samo pravi ljudi se dižu iznad želje da  šuškave  novčanice pune njihove džepove.
Naravno ja sam iznad  tog prozaičnog pokazatelja  moći.
Pravi ljudi gledaju sa prezirom to bedno materjalno  sretstvo kojim neće oplemeniti dušu.
A onda sam otišla u Veneciju...
Bla bla bla...
Kreni  negde bez novca, možeš dizati nos  koliko hoćeš, ali osim zvezda i meseca, slabo da ćeš šta videti.
Satima sam hodala, buljila u izloge Armanija, Bulgari,  Lancom, koga briga za njih i firmirane krpice.  Ja nisam snob.  Sad ruku na srce, neke stvari su me pogodile direkt u srce, onako kao prva ljubav, ali moj novčanik se podrugljivo nasmejao i ja sam dostojanstveno jezdila dalje, naravno,  uzdah, tužan pogled, se ne račuma...
Idemo dalje
Ulaz na Bienale, samo 25 Eu, sitnica... onda gondola. Gondola je 150EU. Za to dobiješ i bocu šampanja, valjda da se povratiš od cene. Gondolijer nije uračunat, on samo vozi,  značajno se smeška, i moraš ga vratiti  neraspakovanog... on  evriće ne vraća.
Milion kanalića, mostića, radnjića,  tornjića i ostale lepote se mora pregledati u jednom danau. Spavanje na klupi u parku je u Veneciji nemoguće, a ulice su im mnogo tečne i uzburkane, nezgodne za  izigravanje klošara, pa se sve  mora videti u jednom danu.
Grogi sedoh  da popijem malo mineralne... dotuče me načisto, bez bakšiša  4EU. Kad je bal, neka je sa muzikom, i naručih kolač...  Ne pitajte...
Slikanje je bilo badava, te se ja vratih sa milion slika... kupujem loto...

Išla bih opet.

Venecija je ipak jedina na svetu...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu