AnaM Djuri... vidiš da sam slaba i bespomoćna
Jutros je osvanuo ledeni dan. Sunce izašlo, ali kao da nije. Teško mi je, preteško, ali ja sam borac.
Pokušala sam da otvorim prozor, ali, zavesa je zapela, sad tužno visi na prozoru, jer ne mogu da se popnem na stolicu da je zakačim. Moj nokat, moj jadni nokat, tamno crven kao krv, se slomio. Zašto, pitam se, zašto??? Kome sam šta zgrešila? Uvek sam bila našminkana, doterana, poznaju me sve radnje sa firmiranom robom, a onda ovo... Kako ću sad medju ljude?
Neka, patiću sama u tišini i miru svoje sobice...
Pogled na ogledalo. Vrisak. Oh, šta se desilo sa mojom kosom??? Nijansa, ljudi moji, nijansa. Od dečijeg plavog, sa prelivima tandara broć, postala je tandara broć sa prelivima dečijeg plavog.
Ovo je suviše .
Sudbino, nemilosrdna, zašto si se na mene okomila??
Sedim nema, plačem, a suza nema.
On??' Gde je sad on??' Zašto nije tu da me teši, mazi, pazi?? Avaaaj...otišao je nikad ga više neću videti. Nebo je bez zvezda, oči bez suza, a ja bez pekmeza za užinu. Ah ah, ah...
Zvrrrr...
-Ah, da li je on?
Ne, mene niko ne voli, ja nikoga nemam, o sudbo kleta....
-Halooo, ne nisam promukla, danas patim. Svega mi je dosta, pitam se dokle, dokle dokle??? Povući ću se od sveta i zauvek prepustiti čitanju, kompu, i malo TV, gledaću i Farmu i Šeherezadu, i Opstanak i sve serije, neka se zna da patim, slaba i nezaštićena...
-Halo, šta kažeš?? Gde se ide?? Putujemo??? Čekaj me, gotova sam za pola sata.....
Ura.... patiću sutra, samo da me
Djura stavi medju nežne bespomoćne...
| « | Decembar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||