AnaM

Mržnja
2011/08/29,13:48


Čudno je to osećanje.

 Prišunja  se kad se najmanje  nadaš, obuzme te i  ne da ti da živiš.

Ako  na Google otkucamo   mržnja  i potražimo sliku, ništa ne dobijemo.  Za  suprotnost, ljubav, milion  sladunjavih  slika, srce,  ruke  koje se drže,  oči,  osmeh, more,  plavetnilo...

Zbog nje  ne možemo da spavamo,  radimo,  smejemo se.  Kad postane  gospodarica, uništava nas.  Uzima sve, a ne daje  ništa.

Useca nam  bore  na  licu, iskrivljuje usne. Povija ledja, ledi pogled.

Nadamo se volimo,  želimo, planiramo,  blistamo srećom dok je ljubav sa nama.

Kako  nastaješ mržnjo??

 Zašto??

 Koliko traješ??

 Gde  nestaješ??

 Kome ideš??

 Od koga dolaziš??

Može se mrzeti samo neko  ko se voleo, koga smo  poštovali.  Da li ste čuli da neko mrzi  šerpu jer  je  zagoreo ručak,  mačku što je prevrnula  mleko ili kamen koji  je skočio na prozor??

 Od ljubavi se živi, od  mržnje umire...  Zašto onda počinjemo da mrzimo??

 

Lično, mrzim  cipele  koje sam platila  kao svetog Petra kajganu,  a žuljaju me do padanja u nesvest.  To zanemarite, inače  post nema smisla...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu