AnaM

Pismo
2011/08/30,20:07

 Nekad nije  bilo mejla.

Danas mi je stiglo jedno pravo, pravcato pismo, i nije račun

Ruka mi drhti od  uzbudjenja. Uzimam  pismo, milujem  kovertu...tvoje ruke su je držale.

Ne neću odmah da otvorim, zadržaću  pismo trenutak, zatvoriću oći i misliću kako si mi pisao

Da li si seo  za pisaći sto, ili na klupicu u bašti?  Da li  si zaboravio  olovku, pa se vraćao u sobu polako otvarajući  škripava vrata??

Lagano, sasvim lagano otvaram,  draga slova  mi  se smeše.  Mogu da te vidim kako   ozbiljno  gledaš papir,  malo se namrštiš i poćinješ da pišeš.

Polako čitam, smešim se  svakoj  reči,  kimnem   na neku  glavom  kao da me vidiš.

Kako lepo pismo.

Ostajem  zagledana u daljinu,  i znam čitaću ga opet,  i opet,   ko zna koliko puta.

Čujem korake  u hodniku,  sakrivam nespretno pismo u knjigu,  vrata se bučno otvaraju,  ulaziš,  ljubiš me i  užurbano pitaš

-Šta ima za ručak?

 

 

Pusti snovi...
2011/08/30,08:38

Obećao mi je

Vodio me je preko

do njegove kuće iz snova

Nije da zakeram, ali ja sam  to drugačije zamišljala...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu