Nekad nije bilo mejla.
Danas mi je stiglo jedno pravo, pravcato pismo, i nije račun
Ruka mi drhti od uzbudjenja. Uzimam pismo, milujem kovertu...tvoje ruke su je držale.
Ne neću odmah da otvorim, zadržaću pismo trenutak, zatvoriću oći i misliću kako si mi pisao
Da li si seo za pisaći sto, ili na klupicu u bašti? Da li si zaboravio olovku, pa se vraćao u sobu polako otvarajući škripava vrata??
Lagano, sasvim lagano otvaram, draga slova mi se smeše. Mogu da te vidim kako ozbiljno gledaš papir, malo se namrštiš i poćinješ da pišeš.
Polako čitam, smešim se svakoj reči, kimnem na neku glavom kao da me vidiš.
Kako lepo pismo.
Ostajem zagledana u daljinu, i znam čitaću ga opet, i opet, ko zna koliko puta.
Čujem korake u hodniku, sakrivam nespretno pismo u knjigu, vrata se bučno otvaraju, ulaziš, ljubiš me i užurbano pitaš
-Šta ima za ručak?
| « | Avgust 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||