AnaM

PRAZNICI zakucali na vrata
2011/12/17,21:37


Šta mi rade ovi  blogeri...

Čituckam  postove,  komentarišem, sva u nekoj euforiji  pred  nastupajuće praznike. Ono  nastupajuće je iz doba  komunizma kad  nisi smeo da čestitaš Božić, bar ne  javno.  Obožavala sam  da ga slavim  baš zato, a tek Srpska nova  godina  kad nije smelo da se peva posle ponoći...  Ona zvanična,  Nova godina, pred ovim  zabranjenim praznicima,  delovala je nekako bledo.

I tako ja  razmišljam o   proslavama kad je  kuća bila puna hrane,  pića,  svećica,  okićena blistavim „zlatom“  sjajnim  kuglicama i  nasmejanim  licima. Svi smo  negde jurili, donosili gomilu stvari kao da će smak sveta.  Tajanstveno smo ulazili u svoje sobe, brzo zatvarli vrata i  šuškali zavijajući poklone skrivajući  ih  do stavljanja pod jelku. Ništa nije  bilo teško, ništa nemoguće.

I...  zvrrrr... zvrrrrrrr... Poštar zvoni dva puta, ali   subotom, a ni ostale dane,  ruku na srce,  ne dolazi.  Možda neka  preporuka, čestitka već se ja nadam, ili neki obožavalac  se setio da me obraduje. Ne, ne,  to je neko sa romantičnom idejom, razmišljam ja pod uticajem  postova. Idem ka vratima  i setim se da je u frižideru  šampanjac, zavodljivo se smeškam  sebi u  ogromnom  ogledalu, brzo popravljam  pramen  kose,  što li je ne oprah danas...

Onako srećna, nasmejana, širom otvaram vrata. Pred njima mladić, i on  nasmešen, ali mi  nepoznat

-Dezisenkcija, da vas upišem??

 


Euforija
2011/12/17,14:35
<

EUFORIJA

Euforija    Božičnih  i Novogodišnjih praznika  počinje.

Euforija  je ono srećno, napeto, veselo  raspoloženje bez pravog  povoda. Neće  biti da je to onda za ove praznike. 

Nekad  su se  slale  čestitke, sad  SMS ili mejl.

Grad je  praznično okićen, svetlucaju   izlozi  mešajući sve vere, običaje  i  u jednom  opštem  gemištu, mi kao veseli,  skakućemo  po ulicama.

 Na trgu  će pevati vremešni  pevači, ili  mladi  za koje  niko nije  čuo, mrznućemo se  govoreći da smo se divno proveli. Nema onih  dočeka u kafanama uz iće i piće, nije fensi. Možeš da putuješ na neku egzotičnu   destinaciju ako nadješ princa na belom  konju da to plati. Prinčeva sve manje, a i konji se slabo sreću...

Božić Bata se pretvorio prvo u deda Mraza, a sad  u nekog  dekicu koji maše  Coca colom.

Pahuljice koje  veselo   lepršaju su  nestale  zatopljenjem  planete...

 

Nekad  nisi  mogao da udješ u prodavnice od  gužve, na ulicama  si se   gurao sa jelkama pun  paketa, nasmejanog  lica . Prave jelke zamenile  su  neke  platične imitacije, za pečeno prase  je izjavljeno da nije zdravo, torte  će ti   doneti  holestrin i šećer, a poklone najbolje da kupiš po svom  ukusu jer su darodavnci  praznih  džepova...

Nekad  si danima  birala večernju  haljinu,  zakazivala kod frizera,  igrala po kući u novim  cipelama na ogromnim potpeticama.  Sad kažeš: ma bez veze, mene  to ne interesuje, dan  kao svaki drugi dan.

E nije isti.

Hoću da me pozove, taj  princ, da  planira gde će da me vodi, da vrati sjaj  u  moje oči nekim  blesavim  predlogom. Neću da mi to bude  običan dan. Hoću da   ga  se cele godine   sećam  i  da   mi srce  zaigra na samu pomisao kako sam se divno provela.Hoću da bude drugačiji od svega do sada.


Grešim  li??

Želim  li samo  ja to, a svi ostali nešto drugo??

Zar je tako teško biti romantičan...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu