AnaM

Nezaboravna Nova godina
2011/12/18,13:57

Sanjarenje zadala zadatak na moju ideju.

Radila sam  u  Sremskom selu dvadesetak  kilometara od Beograda. Imali smo rezervisane   karte za  autobus. Sve se uklapalo,  i radno vreme i spakovani koferi,  i naravno jurnjava taxijem  na  stanicu.

Ali...  da bi se sve uklopilo  otišla sam  na posao kolima.  Vozila  sam Fiću ljubim ga u oko, pardon, far.

Ujutro je  sve bilo zaledjeno, inje,   blistavo drveće,   gole njive su se presijavale pod ledom  i slični  tandrmoljci , ukrasi zime.  Seljaci izašli na njive da  završe ono  što nisu stigli. Završili i krenuli kući, da ručaju valjda.  Iz  njive se ne ide  helikopterom, nego  traktorom ...  Oko podne ugrejalo sunce,  otopilo sve one  zimske ukrase i   zemlja, koja je dobila  ime   blato,  zalepila se na traktore, pa se predomislia i ostala na asfaltu.  Autobusi GSP-a stali, ni slučajno da krenu, šoferi izjavljuju da  se može  bus prevrnuti.

Gledam  ja na sat i cupkam, cupka  još i pola sela na stanici, ali niko ne kreće.  Nešto mislim, ako se fića i izvrne  neće daleko,  do prvog jendeka.

Isukam ja   mač, podignem   visoko ruku i  razderem se

-Ima  li neki dobrovoljac   da krene samnom do Beograda, ali da gura kola  ako skliznu...

Ih, neki,  upadoše  tri rmpalije,  fića samo stenje, a ja  pevam, da li  zbog rmpalija ili zbog Nove godine  koja mi se opet smeši,  ne znam.  Bilo kako bilo, stigoh u Bgd, pa na stanicu, pa odahnuh u  busu.

To mu dodje kao uvertira ili početak dočeka.

Tandara, bandara,  stigosmo na Borsko jezero,  hotel,  sobe,  raspakiranje kofera  ...  

Ponela  ja   onu  famoznu  zelenu  haljinu   boje mladog  graška, i jednu  totalno šašavu koju ni u ludilu ne bih  javno obukla, dekolte do pupka,   a   rese po celoj  haljini, samo mi još daire trebaju.

Tandara, bandara, spremim se ja  i  ponosno   uplovih  u salu za počasni sto, ali to je druga priča. Oči namazala zeleno, neke  narukvice,  zveckaju,  mindjuše   sijaju i   srećna sva treperim.  Muzika se naštimava, kelneri  još treznim  gostima se smeškaju i  klanjaju.  Kad se gosti napiju nema bakšiša.  Ne pijem   aperitiv jer se nacvrckam  i trepćem onim  namazanim očima kao svraka na jugovini.  Uživam...

Odjednom, hladan  tuš, neko je hteo da se pravi  duhovit  pa se naklonio sa punom  čašom crnog vina, koja mu očito nije bila prva.  Ja se tog trenutka  okrenula  i  pljus... na moje rame,  pa polako preko grudi,  sve niže i niže  razlivala se  crvena reka.  Onaj, onaj, uf... smotanko, uze  salvetu da me briše  i napravi  totalni cirkus jer ga je  njegova žena potkačila od pozadi uz  indijanski  povik

-Pijanduro matora dušu mi izede...

Izvinjavala se meni,  pa on  njoj,  pa meni,  cela sala nas je gledala, verovatno su mislila da je  počeo program.

Tandara, bandara,  odoh ja u sobu da obučem nemoralnu haljinu.

Naravno svi su me gledali kad sam se vratila, ja nisam  smela da se nagnem  jer  bi se sve videlo, nego sam  stajala kao sveća nepomično... jedan sekund.   Počela muzika, naravno da sam  bila u centru pažnje sa onim resama koje su  lelujale kako pomerim  telo,  pokrivajući  ono  što su svi očekivali da će videti. Rese,  moje saveznice,  su obavile zadatak.

Tandara, bandara, iće, piće  i skakutanje  do  tri sata. U tri   neko društvo dodje do nas i počne da šapuće, kao diskretno.  Ja se oduševila,  odmah  pristala. U svakom od nas  čuči kriminalac, samo se ne aktivira uvek.

Na brzinu sam  se presvukla i  šuljajući se  hotelskim  hodnicima  došla do bazena.  Nisam  ja ukrala  ključ, nisam,  časna reč,  ali nije  ni neko drugi,  razbili su  nekom  močugom  lanac i  ušli smo u bazen... Te moje sreće...  Uronila sma  u vodu,  svetla su bila pogašena,  napolju je  padao  gusti sneg...  muzika je svirala u mojoj  glavi, biće da je to od vina,  ali dobro je zvučalo.  Čitav sat smo uživali, a onda se upalilo svetlo, upao  besan  direktor, počeo da urla...  i nisam ja,  možda moja ruka, onako slučajno,  mnogo se derao,  gurnula ga je u bazen. Taj  izraz lica, pamtiću ceo život, zabezeknut, iznenadjen, l jut, a onda osmeh od uha do uha...

-Da i ja zaplivam na Novu godinu.

Ujutro smo svi pili kafu,  mudro ćutali i smeškali se zadovoljno...

Da to je bio doček koji  ću pamtiti ceo život. Najlepši...

 


 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu