AnaM

Vejavica
2012/02/03,21:39


Stiže kad  joj se niko nije  nadao, jedne noći u februaru.

Probudi me  belilo,  koje se probijalo u  sobu ma koliko  se ja  duboko zavlačila  pod  pokrivače.

Jaaakooo lepo...   gledajući  kroz prozor iz  tople sobe.  Slikala sam,  nije da nisam, ali ili  je aparat mnogo dobar ili mnogo loš, tek samo sa puno dobre volje  može da se vidi vejavica

Naravno,  nisam izdržala,  natronćala sam se,  kapa,  šal,  čizmetine i  na kupovanje zabušantskog ručka. Šteta  bi bilo  da  se  muvam  po  kuhinji.

Na pijaci  nema žive duše.  Dočekaše  me prodavci sa ovacijama.  Povrće lepo,  nije  da  nije,  samo    mu se nešto dogodilo  od prošle nedelje  pa  ripilo cenama kao  da je smak sveta, a ne   vejavica.  Mahnula sam  karfiolu, u stilu, vidimo se na  proleće u bašti,  krompir pomilovah,  jadan  onako  promrzao sve mu neprijatno  što košta kao da je dopremljen iz  Tanjganjike.  Jabuke se ponosno  poredjale,  zarumenele, uobrazile,  šta je za njih  južno voće,  one su carice vitamina i  cene.  Pogledah  i ostale  preprodavce,  htedoh da  se sanjima izljubim i pozdravim , ali   moglo  bi pogrešno da se protumači.

Smandrljah se niz stepenice koje je neko polio vodom  da otopi sneg...

Predivno je,  za koji trenutak  će  ceo grad da bude klizalište,  i nema  mrdanja...

Gvirkam  kroz  prozor i  kao veverica ima da grickam  zimnicu  dok izdrži... U sledeću kupovinu  šaljem  žrtvu, tek da vidi kako je biti domaćica.

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu