Stiže kad joj se niko nije nadao, jedne noći u februaru.

Probudi me belilo, koje se probijalo u sobu ma koliko se ja duboko zavlačila pod pokrivače.
Jaaakooo lepo... gledajući kroz prozor iz tople sobe. Slikala sam, nije da nisam, ali ili je aparat mnogo dobar ili mnogo loš, tek samo sa puno dobre volje može da se vidi vejavica
Naravno, nisam izdržala, natronćala sam se, kapa, šal, čizmetine i na kupovanje zabušantskog ručka. Šteta bi bilo da se muvam po kuhinji.
Na pijaci nema žive duše. Dočekaše me prodavci sa ovacijama. Povrće lepo, nije da nije, samo mu se nešto dogodilo od prošle nedelje pa ripilo cenama kao da je smak sveta, a ne vejavica. Mahnula sam karfiolu, u stilu, vidimo se na proleće u bašti, krompir pomilovah, jadan onako promrzao sve mu neprijatno što košta kao da je dopremljen iz Tanjganjike. Jabuke se ponosno poredjale, zarumenele, uobrazile, šta je za njih južno voće, one su carice vitamina i cene. Pogledah i ostale preprodavce, htedoh da se sanjima izljubim i pozdravim , ali moglo bi pogrešno da se protumači.
Smandrljah se niz stepenice koje je neko polio vodom da otopi sneg...
Predivno je, za koji trenutak će ceo grad da bude klizalište, i nema mrdanja...
Gvirkam kroz prozor i kao veverica ima da grickam zimnicu dok izdrži... U sledeću kupovinu šaljem žrtvu, tek da vidi kako je biti domaćica.
| « | Februar 2012 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | ||||