AnaM

Vrapčići
2012/02/04,20:56


Četiri  vrapčića na prozoru, četiri u snegu

Bezbrižni i jedni i drugi. Malo hleba,  drug u igri.

Uživajte što duže možete...

Ljubimac
2012/02/04,09:57


Ako živiš u soliteru malo teže je imati   ljubimca.

Mogla  bih da imam  kucu. Nešto ne volim one minijature  koje  kevću i  oblače se  kad izadju napolje, a opet ako nabavim  psa kao omanje  tele ima da me  namrznu  komšije. Uvek  mislim da je te obučene pse sramota kad sretnu svoje drugare kako   golišavi trče. Još kad  pomislim da  ih  šetaš  u ranu zoru, ne nije  to  za mene.

Mačak  više voli da skače po bašti, skita i  dodje  kad  mu se ćefne, nego da sedi  u uglu sobe. Nisam  oduševljena ni da mi skače  po stolu, a kako ne znam  mačeći jezik, a žao mi da ga  vaspitavam udarenjem teško bi se složili. Za mene  su više  plišane  mede.

Ribice su dosadne,  samo se vrte, ne možeš   ni da ih  pomiluješ.  Mnogo zakeraju, ova vrsta neće sa onom, te hladna im  voda, te vruća, te  ne jedu  ovu vrstu hrane,  te  neće svetlo... ne  možeš  ni da se prošetaš sa njima. Zamišljam  odvedem ih na kej pa pustim  u šetnju Dunavom. Garant se ne bi  vratile, što će reći nezahvalne su.

Žao mi ptica u kavezu. Kako  bi se ja osetila da me neko strpa u kavez iz ljubavi. Idi begaj.

Danas sam  rešila problem

Zavejalo i ne prestaje da pada sneg. Mir, tišina, udarila romantika  za  ljubitelje  hladnoće, milina. Gvirkam  kroz  prozor  srećna  što ne moram  napolje.

I...

Setim se.

Hleb...

Uzimam  komad, zaglavljujem ga izmedju roletne i sakrivam se iza  zavese...

Kuc...kuc...  Antena iz doba  kad nije postojala kablovska i koju  čuvam sa ostalim tandrmoljcima a svaki slučaj,  klati se na vetru.

Sneg   na trenutak  prestaje.

Kuc..kuc... Gvirkam...

Na anteni  jedan  vrabac  gleda levo desno,  Čim  sam se primakla prozoru...prrr...ode...

Nije  prošao ni minut,  vraća se. Sa njim  čitavo jato... Cvrkuću veselo,  kljuckaju, penju se na antenu  kao na osmatračnicu. Sirotani promrzli... Pojedoše  hleb... a za njim  i neku pšenicu koja je ostala. Najeli se, i odoše... Doćiće opet...

Ura, imam  svoje ljubimce, čitavu  gomilu.

Možda me ne vole, možda nisu  ni sveseni mog prisustva, ali  ja im se radujem... a ruku na srce i oni meni.

Čikam vas  blogeri. Usrećite danas nekoga!

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu