Ajvar je jelo.
Stoji u tegli i servira se uz pečenje.
Ženski rod deli se na dobre domaćice, ajvaruše, i one koje ga
ne znaju napraviti. Ne bih priznala da ne znam napraviti to
crveno, pekmezasto, ljutkasto i priznajem vrlo ukusno čudo, ni
slučajno. Onako, izdaleka, pitam kako se pravi i kompjuterski
ubacujem podatke u mozak. Peče se paprika, ljušti i ukuva sa
uljem dok ne nestane voda.
To je lako. Kupim ja tu papriku, ispečem malo nju, više svoje
prste. Oljuštim sve crno, a bilo ga je poprilično i počnem kuhati.
Sat, dva, tri, voda izvire iz one smese kao da je u šerpi
gejzer. Prska okolo, zid liči na mural nekog slikara budućnosti.
7kg paprike se stislo taman za jednu majušnu teglicu.
Za ručak iznesem slavodobitno ajvar na sto. Probam jednu žličicu,
paše uz pečenje. Tako, malo po malo, skoro svaki dan liznem tog
ajvara. Susjeda mi negde posle Božića kaže da oni već sve
pojeli, a ja se čudim, meni trajala do Uskrsa jedna tegla, a svaki
dan jeli… Posle shvatim, ne pravi se tako ajvar.
Sad više ne pitam nego gledam.
Posle nekoliko godina rešim da se upišem u te ajvaruše. Prvo sam danima obilazila paprike, crvene, jedre, ravne.
Kupujem.
Pečem satima, smučio mi se život. Kažu mora se raditi s
ljubavlju. Pokušavam se zaljubiti u paprike, napinjem iz petnih
žila. Gledam ih zavodljivo kroz trepavice, osmehujem se, uvlačim
stomak, a isturim prsa, zabacujem kosu, zavodim ih na sve načine.
One me gledaju kao krava mrtvo tele, ne raguju, a i ja nikako da
se zaljubim u tu gomilu crvenog užasa koja pravi haos u
kuhinji.
Teram dalje.
Ma dostičiću vrhunac kulinarstva, napraviću ja tebe. Gledam ih neprijateljski. Nećeš milom, biće silom.
Sve to treba staviti poklopljeno u neku šerpetinu da prenoći.
Naravno, nemam tako veliku, pa trpam u male, sve koje imam. Dva
dana jedem suhu hranu ili iz zamrzivača.
Ono crvenio čudo se sleglo.
Sad ga cedim.
Ni za to nemam dovoljno sudova. Probala na vešalice od kaputa,
spada paprika. Probala sa cediljkama za testeninu, čaj, male,
proćiće zima dok se ocedi. U zlo doba ocedi se…
Kuhanje.
Što ću, kupim šerpetinu za kuhanje. Kuham, sat, dva, mešam, opet kuham, mešam kuham, mešam. Najzad gotovo.
Ponosno trpam u tegle i u špajz.
Kad smo počeli jesti, jedna tegla jedan dan… i ode zimnica dok si trepnuo.
| « | Novembar 2017 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||