« Iz galerije Ružice Lukić | Main | Jesen stiže »
Odličan post chic 5 i diskusija na njega me je inspirisao da pišem o ovom dogadjaju.
Kad sam razmislila, ko zna ko je u pravu.
Vraćam se sa pijace natovarena kao da će smak sveta. U parkiću ispred mene čovek sa ceduljom
POMOZITE, GLADAN SAM
Osetila sam grižu savesti, koliko sam nakupovala, a pored mene neko gladan. Na trenutak sam pomislila, ma otićiće u prvu kafanu. Pružila sam mu novčanicu.
-Mnogo je to.
-Ako je istina šta piše, nije, a ako nije, vama na dušu.
Otišla sam i zaboravila ga. Prošlo je neko vreme, možda šest meseci, možda nešto manje. Vraćam se sa pijace. Čovek staje ispred mene. Zaobilazim ga, on ponovo. Drži novčanicu u ruci i pruža mi je.
-Vi ste mi onda pozajmili 200dinara.
-Poklonila sam
-Ne, rekao sam u sebi, vratiću joj.
-Iskreno, mislila sam da tražite za piće.
Nasmejao se, i šeretski rekao
-I tražio sam za piće. Kad ste otišli osetio sam stid. Nisam kupio piće, ni tada, ni kasnije. Ubrzo sam se zaposlio. Vaš novac je bio mnogo više nego što sam tog trenutka znao. Vraćam se u život.
Meni je bilo neugodno. Okrenula sam se i brzo otišla.
I sad ga ponekad sretnem, osmehne mi se i namigne. Mi imamo tajnu o kojoj ne pričamo. Videla sam ga skoro u nekim kolima, krš, ali vozio ga je, a pored njega nasmejana devojka...
Volela bih da pročitam više ovakvih istinitih priča, jer one bude nadu da se nešto zaista može uraditi, da ljudi mogu biti bolji.
Jednom me pitalo dete kako da razlikuje pravog prosjaka od onog koji to nije. Onog koji nema i ne može, pa mora da prosi. Rekla sam mu, kad vidim pravog, pokazaću ti.
I videla ženu u crnom, izgleda koji je pokazivao da zna za mnogo bolje dane, kako stoji u uglu neke zgrade na Terazijama. Stavih malo više nego obično u njenu ruku, ona se nakloni i zahvali, bolno. Bilo mi je jasno da ju je stid što prosi. Kad sam dovela dete da je vidi, ona više nije bila tu. Isprosila je dovoljno za svoje potrebe za taj dan :(
Sanjarenje
Nažalost, puno je takvih priča... pamtim ih više nego što bih želela.
Vrlo dirljivo! Ali poucno! Ipak ima mnogo ljudi sa dobrom dusom, i ljudi koji jos uvek imaju savest! Poklonice drugome, dace deo sebe, i ucinice jedan trenutak srecnijim nego inace... Lepo je biti dobrotvor...
Predlozila sam na poslu da svakog meseca odvojimo po malo, velika smo kompanija, brojimo oko 500 zaposlenih, mojih 20ak ljudi, nazalost, nije prihvatilo moj predlog da nesto novca dajemo u humanitarne svrhe... Bilo me je jos vise sramota, jer je takav predlog odbijen... A da sam predlozila da se napiju u kafani, to bi se rado prihvatilo...
Necije malo je nekome mnogo!
Ali, cudne se stvari dogodise... Bas oni koji su se podsmevali mojim iskrenim namerama su: se razboleli, i bili na bolovanju 10ak dana, izgubili bebu, ukrali im novac... Da li Bog svakom daje po zasluzi? Da li se dobija onako kaoliko se daje? Neki to jos uvek ne znaju, ili nece da znaju... Na zalost...
ancisal
Kad nam je dobro, mislimo da imamo neku garanciju na to. Sećam se kad mi je jedna žena, izbeglica, pričala da je mesecima živela bez osnovnih stvari. Kad sam je pitala zašto nikome nije rekla, odgovorila je
-Bilo me je sramota.
Čudni smo mi.
Svaki humanitarni gest, ako nije reklama za nekog, je dobrodošao. Koliko domova, dece bez ičega, koliko obesnih ljudi sa previše...
Tvoje preduzeće je sigurno bolje od mnogih, teška vremena su, postali smo jedni drugima vuci...
kad vidiš druge koliko ništa nemaju, čovek bi trebalo da se seti koliko sam ima i više nego što mu treba.
Još jedna dobra priča koju možete da dodate na svoju listu :"Mojom zaslugom" ... :)
Hej, neverovatno je kako se ovakve stvari desavaju...Neverovatno dobro!!
:)
dobar naslov :) I jos bolji tekst, definitivno inspirativan. Drago mi je da si reagovala. Pozz :)
suky
Problem je što ne vidiš... jednostavno ne gledaš u nazad, nego vidiš napred, one koji imaju više.
To se odnosi na većinu ljudi
suky
Razovaraju Haso i Mujo
-Znaš Haso, ti si mi jaran, da imam dve kuće jednu bih ti dao, da imam dva auta jedan bih ti dao.
-Dobro Mujo, a bi li mi dao košulju??
-Ne bih
-Što bolan??
-Košulja imam dve...
mimche
Nemam listu, Mojom zaslugom:)) Kad nekome nešto dam, dam od srca, kad prodam, naplatim:)) Ne poklanjam da bih naplatila, na bilo koji način:))
mesecina
Takvih priča imam koliko hoćeš
Na pijaci prosjak prilazi nakupcu
-Daj mi jednu jabuku, gladan sam
-Napij se vode starče
Uvek mi dodje da se zaplačem na to
chic5
Kad nisi tako dugo reagovala već sam pomislila da si se uvredila što sam te stavila u naslov posta i u tekst:)) Inače ovde se to smatra kao uspeh da nekog inspirišeš za post:))
Verujem da bi ti mogla da napišeš celu knjigu iz foldera dobročinstava koji mimche pominje. Foldera nema, ali u tvojoj glavi ima za nekoliko tomova. Samo ima jedan problem, nikad ne voliš da se hvališ.
Odgovorila bih ranije da sam znala da ces to pomisliti... Pocastvovana sam sto sam ti bila inspiracija :)
Divno je moci pomoci nekom. To bi trebala biti svakodnevna stavka-dobrocinstvo.
Svidja mi se preokret kod primaoca, to je i vise od dobrocinstva!
Ni ne spominjem naplaćivanjem - daleko od toga !
Ta knjiga dobročinstva (kako sanjarenja kaže) služila bi samo i isključivo podsećanju ... Da nas milina obuzme kad vidimo sreću drugih ... :))
Mimche je u pravu. Kad se pričaju ovakve priče, podsećaju nas da smo pre svega ljudi i da ponosno nosimo to ime.
sanjarenja56
Ko se hvali sam se kvari:))
Mnoge od tih stvari koje nekome život znače su u okviru posla, pa sam za to i plaćena, ne mogu u tom:)) Bez lažne skromnosti, volim što sam takva kakva sam...
chic5
Nije bitno, uzmi to kao šalu:)) Ne poznam te sa bloga,ali u principu volim da kažem ono šta mislim. Za nekoga je to moja mana za nekoga vrlina:))
merkur
Znaš (kad rečenicu počnem sa znaš, hoću da objasnim nešto za mene važno, a ne mogu da nadjem reči:))
Znaš, merkur, život sam zamišljala drugačije. Mislila sam da će se sastojati iz malih uslugica, radosti, iznenadjenja koje pravimo jedni drugima. Ne umem to da ti objasnim, ne znam da li možeš da razumeš šta hoću da kažem...
mimche
Bolje da se manje sećamo i živimo od stare slave, a više novih stranica da pišemo:))
sanjarenja56
Nisu samo ljudi dobri. Jedna maca, bezobraznica, šutnula svoje mačiće ni da ih pogleda. Noći hladne, oni još mali, drhte. Okreću se po dvorištu i došli do starijeg brata, legli mu na ledja, stomak, glavu. Sledeće noći došao još jedan mačak u društvo koji je kao glavnoi za ceo kraj. Dostojanstveno pogledao levo desno, i kao da ga se ništa ne tiče zagrlio jedno mače....
Često humanost učimo od životinja, anam, a trebalo bi da je to samo ljudska osobina, po prevodu te reči!
Znam, Anam. Razumem. Isto tako zamisljam svet u kome zelim da zivim. Sa sitnicama, malim. Ali, sitnice koje nam razvlace usne u osmeh. Raduju. Cine dan lepsim.
Ja, licno jako volim da poklanjam. Sitnicu, al' takvu da znam da ce toj osobi znaciti nesto... Ma, ti si isto takva, osecam :)))
sanjarenja56
Hm... životinje ubijaju da bi jele, a čovek i ne zna zašto ubija, neki put iz sporta, koristi, zabave, pijanstvam retko jer je gladan.
Definitivno reč humanitost treba u rečniku promeniti!!
Retko ko danas je spreman od srca da pomogne, a da ne očekuje ništa za uzvrat. Teško mi pada i kad vidim da neko zloupotrebljaba tuđe dobročinstvo. Što kaže sanjarenja, treba umeti razlikovati.
P.S.
Daš 200 dindži na zajam, da mi bolje krene?
Napisala si nesvesno ili svesno humanitost. Humanost su preuzele životinje, a hu-manitost ljudi.
Joooj, pa mora i cedulja?! Budi čovek i daj bez cedulje. :-)
Divno, kada bi bar više takvih slučajeva bilo. Nažalost ima i drugačijih. Kod mene u kancelariju je dolazio jedan čovek i stalno nešto tražio. Davali smo mu uvek, bar po nešto. Govorio je o deci, govorio je kako ne može da ode kući jer nema šta da im da da jedu, a on ne može tako da ih gleda... Možeš misliti kako sam se osećala. Jednom sam, nakon što je otišao, okrenula par telefona. Ostala sam zapanjena onim što sam saznala. Naime, deca su ga napustila i nisu ni malo tako mala kako je pričao, u mesnu zajednicu u svom selu više ne sme ni da udje, sav novac koji dobije propije, u kući nema skoro ništa, sve je prodao što se dalo prodati .... ma strašno. Sledeći put sam mu to rekla i od tada ga više nema :(
Nažalost, zbog onih koji sve što imaju potroše u kafani a traže, kao, za hljeb, više ne možemo biti ni sigurni da li mu zaista treba. Ali, kao što kažeš, ako laže, njemu na dušu.
Da je bar više ljudi kao što je junak tvoje priče. Nekim ljudima samo treba podsticaj da se pokrenu i da počnu da se bore za sebe a neki jedva čekaju da im neko da, da bi mogli da se oslobode rada.
razmišljanka, Može :)) Hoćeš na reč, zelenašku ili po bankarskim kamatama??:))
Ako ti krene dobro, ali ako ne krene, neću da plaćam penale:))
Verkic
I ja sam tako jednom nagrabusila. Pustila u kuću mladića koji je tražio mog brata. Kako sam brata izgubila pitam mogu li da mu pomognem, on poče da plače i rida i sve više u kuću ulazi. Trebale mu pare za lek. Nisam imala novaca i pošaljem ga u apoteku da se zaduži na moj račun. Zove me gazda posle pet minuta
-Šta ti bi da mi posla ovog narkomana, neće lek nego pare...
lonacipoklopac
Niko ne zna kad može da posrne i kad mu može zatrebati pomoć. Ne treba ljude odbijati.
Ja mislila onako, na 'dođem ti'!
Ako je tako, onda ću na cedulju. :-))
Divna si, uvek umes da me dirnes i iznenadis...i to ne gestom sto si mu udelila, nego toplinom kojom si ovo ispricala i detalja koje si primetila...krs i devojka pored njega,a na tvom licu osmeh,i misao "Ima nade...", kao da te vidim :)
I kako sad covek da veruje nekome? Evo, ovo me nateralo da vam ispricam kako sam prihvatila popis...
Pitam se ja, naglas: kako da pustim u kucu nekoga, mozda je lopov, da udje u kupatilo da opere ruke, da mi pokrade parfeme, da ga ostavim samog na trenutak u kuhinji, da mi uradi nesto na lap-topu, da sedne u sobu, kako da znam da nije smeknuo onoliki TV, DVD, ili nesto...? Otkud znas koga ce da ti posalje u kucu kad ti popise sve...?
Moji su se smejali... Jos mi niko nije dosao na popis... Najavili se za ujutru... Popisivace me pored lifta, u hodniku :)
Divan post, jos bolja diskusija.
Svaka cast!
Да је више оваквог света и прича где би нам свима био крај! Љубим мило Анамче!:)))
E pa ne znam da sam skoro videla ovako dobar post i ovako kvalitetnu diskusiju. Za dobrim se konjem diže prašina, kaže naš narod!
pa, lepa prica, cini mi se da je vise u stilu pricalice, ali neka, sto vise ovakvih prica, svet ce biti bolji i lepsi...
(sad ja kao pametan) ko dobro cini, dobro mu se i vraca...
razmišljanka, shvatila sam... malo mi je trebalo vremena više, možda zbog tena i boje kose:))
Znači dodjem ti 200 dinara:))
unajedina
Kod tebe ne može da se ostave komentari:(( Htela sam da napišem da je taj veliki davež, zalepio se kao krpelj:))
Uvek ima nade, i kad se najmanje nadaš:))
ancisal
Uplašila si me:))
meni se popsivači nisu ni najavili. U kupatilo ih ne puštam, neka nose šta hoće iz kuće neće se ovajditi, ali parfeme ne dam!!:)) Ako baš navale da udju, idem sa njima u kupatilo, a parfeme ću da držim dok ne završe posao... u kupatilu:)) Ionako o tom popisu imam mišljenje da spada u kupatilo... da ne kažem u šolju, mogao bi neko da pomisli na šolju za kafu:))
casper
Diskusija je dobra zahvaljujući svima vama:))
Post sam htela da izbrišem, nekako mi sladunjav, ne liči na mene... ali realnost mi se obično i ne svidja:))
pricalica
Ne bih umela da živim bez problema... bilo bi mi dosadno:))
sanjarenja56
Ma, diže se prašina i za ragom, ali se brže slegne:))
marcotespi
Veliki kompliment, pričalici i njenim tekstovima se posebno divim.
U srcu si jako mlad, videćeš kad odrasteš, dobro se ne vraća dobrim:))
anam, znam nego se nadam da je tako...u principu sam optimista...
Hvala na komplimentu (kontinentu)! :)
marcotespi
Kad si tako šarmantan, moralča sam da ti dodelim jedan kontinent:))
« | Oktobar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |