AnaM

AnaM zaljubljena
2009/02/13,23:01
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4

ČESTITAM    dan svih srdaca

VALETNTINDAY-

 

uz čašu crna vina, da se ne naljuti

SVETI  TRIFUN

svima koji su zaljubljeni,

a onima koji nisu,

želim od sveg srca

da što pre postanu

 Valentinovo, dan drugačiji od svih , dan zaljubljenih. Lepo sam rekla , nikad više, ali, komanduj ti emocijama. Slušam  Ravelov Bolero, i sećanja naviru...

Zar je moguće da te nisam poznavala pre nekoliko meseci? Kako sam uopšte mogla da živim bez tebe? Ušetao si lagano u moj život. Jedan dan nisi ni postojao, drugi, već si bio deo mene. Čitala sam nešto o tebi, pričali su o tebi, slušala sam, ali nisi me previše interesovao.

I naš prvi susret je bio interesantan, skoro sam te izgubila pre nego sam te i upoznala. Znala sam ponešto o tebi, ali to nije bilo dovoljno. Počela sam da razgovaram  o tebi, da se raspitujem, postajao si mi sve zanimljiviji.

Malo pomalo, ispunjavao si moju maštu, dolazio u moje snove. Kad sam te upoznala počela sam da pravim planove, maštala o kući sa baštom, o sobama sa kožnim nameštajem. Bela tehnika je priča za sebe, volim  je, i sve se bojim da ću imati pet veš mašina i tri za pranje sudova, a tek ona mala električna pomagala...

Kad si prvi put ušao u moj stan bila sam totalno zbunjena, i umesto u dnevnu sobu, pred TV, otišli smo pored kompjutera. Muzika je svirala, možda nešto romantično, ali meni je skakala po živcima, htela sam da budem samo sa tobom.

Smeškajući sam te pomilovala, drhtala sam skoro čitav sat u neizvesnosti, da li ćeš već večeras biti moj. Dodirivala sam te, sad si   mi bio interesantan,  kako sam te želela. Želela sam te možda previše, ti nisi hteo da postaneš moj prvo veče... jednostavno nisi.

Drugi put je bilo bolje, dao si mi se, ali  sam samo frknula nosom kao mačka, malo mi je... hoću te potpuno...

Znam, čekao si Valentinovo... zato nisi hteo... danas, na Valentinday dan zaljubljenih, bićeš moj, sigurno, osećam, ovaj put ti, dragi moj Bingo listiću, bićeš moj, donećeš mi premiju

 

Petak...13-easti.... Buuuu....
2009/02/13,00:49
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4

Petak... 13-esti... Buuuu...

Ne verujem ja u te gluposti, ali za svaki slučaj navukla sam duple zavese, spustila roletne, i popalila sva svetla po kući.

Skoro sam zaboravila, ima i jedna stara lampa, koju ne koristim, što ne bih i nju upalila?

Hrabro idem kroz kuću, pa šta... to su sve prazne priče, kakav petak, kakav trinesti? Još da upalim ovu sijaličicu, svetlo je u kući kao da je augustovsko podne.

Samo da pritisnem prekidač...

Tras-bum

Šta to bi?

Mrak!

Čujem li to neke korake?

Kakva je to iznenadna tišina?

Prst pred okom se ne vidi!

Šta to šuška?... ko me gleda iz mraka?... Ne plašim se ja, i čega bi... samo me je strah...pomalo...

Idem pipaju’i kroy hodnik, osigura;i su na kraju sveta... polako... polako... samo polako...ne bojim se... sigurno se ne bojiom...,,,, još samo malo kroz hodnik... koliki je kao da ispod La Mancha... još tri koraka... još dva... I... nešto meko, lagano mi pada na vrat...spušta se na moje lice... gušim se... ne mogu da dišem... umreću... gotovo je... adio mare...  nema me...

Klizi niz moje telo...dodiruje mi noge... vrištim panično... gledam varnice koje iskaču svetle,pucketaju... da li me to neke oči gledaju iz mraka? Kandja se zariva u moju butinu.. više ne vrištim.. nema od straha čekam šta će biti...osećam dlačice na goloj koži... i odahnem...

Šta mi bi da srebrnu lisicu okačim preko svilenog šala naravno da je skliznula...

Buuuuu....

Ko se  uplašio?... Ja nisam....

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu