AnaM

AnaM kuva
2009/02/15,21:52
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4


 

Domaćica mi je rekla da moram da polažem kolokvijum kod nje, pa sam rešila da malo vežbam.  Evo kako bi to izgledalo

Rp

Putera 200.0

Crni luk  50.0

Jaja kuvana 3 kom

Sardina, konzerva  1 kom.

 

Dobro umutiti puter, dodati sitno iseckan luk i kuvana jaja, i umešati sardinu.

 

Evo kako sam ja to uradila

Otvaram frižider, imam dva pakovcanja putera po 125gr, šta fali, uzimam oba. Kuvam jaja, jedno puca,  da ga bacim, dosta je tri jaja.

Seckam luk, oči mi pune suza, koliko mu je to 50gr? Vala dosta mu je, oči mi ispadoše... tri luka... kao pesnica...

U frižideru imam i capre, da dodam 2-3? Može... volim ih...

Ups, poletelo deset... ne može da se izvadi, sve se ubrljalo...

Nešto mi ovo ne liči na ukusno, sad ću da mu krknem malo majoneza... baš se lepo muti... još malo... Malo ću da stavim ljute paptike...feferoni ne mogu da pokvare... i krastavčića... baš je ukusno.

Jaaaooo... vidi šta je ovo u špajzi... lovačka pašteta... To ne volim , smandrljaču i to unutra...

Ne izgleda loše...

Da li ću da položim kolokvijum, ukusno je?

Auuu, a ja zaboravila na sardine... pa i nemam ih, kako da ih onda stavim? To se ne račune, kad nešto nemaš???

Držite mi pesnice... mora da položim, kako ću inače na ispit???

AnaM gori
2009/02/15,15:31
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4


 

Gledao ju  je.

 Vitka, visoka, glava joj je tako zapaljiva. Puna sebe.

Na prvi pogled se videlo da nisu par. Bio je mladji od nje, savremeniji.

Ona je pokušavala, uz njega, da povrati primat koji je tako dugo imala.

 Mogli su jedan bez drugoga. Nije bilo potrebno da ikad budu zajedno

Nekad je ona bila sve, vodja, nezamenljiva, nije se moglo zamisliti život bez nje.

 Malo po malo, on je preuzeo primat, sad se on za sve pitao.

Ona se povlačila prepuštajući mu svoj teren.

Bio je nekako zdepast, mali.

Ne, nisu bili par.

 Ona je bila od onih, samo za jednog, on sušta suprotnost.

Jurio je od jednog do drugog, ništa mu nije značilo da se daje desetinama.

Ona je bila drugačija, kad se dala , dala se potpuno, umirala bi posle, i uvek je bila odbačena i zaboravljena.

On je jurio dalje. Osvetlio bi nečije lice, trenutak i već bi bio spreman za drugog.

 Ništa mu nije značilo da bude i sa pet žena, muškarca, što bi se reklo, bio je laka roba. Nekad je i imao neku vrednost, vremenom postao je prava bagatela, svako  je mogao da ga ima.

Toliko različiti, a svrha im ista, da razbukte...

Ona je polako nestajala, možda se javljala u nekim romantičnim trenucima kad je trebalo upaliti sveću, kamin jer ona je ipak bila  nezamenljiva šibica.

On, taj mali upaljač što se vuče po svačijim džepovima, juri od jednog do drugog, koristi se neko vreme, a onda odbaci.

Ipak oboje služe za isto, da razbuktaju plamen...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu