« Anam prošetala | Main | AnaM kuva »
Gledao ju je.
Vitka, visoka, glava joj je tako zapaljiva. Puna sebe.
Na prvi pogled se videlo da nisu par. Bio je mladji od nje, savremeniji.
Ona je pokušavala, uz njega, da povrati primat koji je tako dugo imala.
Mogli su jedan bez drugoga. Nije bilo potrebno da ikad budu zajedno
Nekad je ona bila sve, vodja, nezamenljiva, nije se moglo zamisliti život bez nje.
Malo po malo, on je preuzeo primat, sad se on za sve pitao.
Ona se povlačila prepuštajući mu svoj teren.
Bio je nekako zdepast, mali.
Ne, nisu bili par.
Ona je bila od onih, samo za jednog, on sušta suprotnost.
Jurio je od jednog do drugog, ništa mu nije značilo da se daje desetinama.
Ona je bila drugačija, kad se dala , dala se potpuno, umirala bi posle, i uvek je bila odbačena i zaboravljena.
On je jurio dalje. Osvetlio bi nečije lice, trenutak i već bi bio spreman za drugog.
Ništa mu nije značilo da bude i sa pet žena, muškarca, što bi se reklo, bio je laka roba. Nekad je i imao neku vrednost, vremenom postao je prava bagatela, svako je mogao da ga ima.
Toliko različiti, a svrha im ista, da razbukte...
Ona je polako nestajala, možda se javljala u nekim romantičnim trenucima kad je trebalo upaliti sveću, kamin jer ona je ipak bila nezamenljiva šibica.
On, taj mali upaljač što se vuče po svačijim džepovima, juri od jednog do drugog, koristi se neko vreme, a onda odbaci.
Ipak oboje služe za isto, da razbuktaju plamen...
Tvoje zvrčkaste slatke priče, do kraja pretpostavljam o čemu pričaš...
Bas zvrckasta prica(kopiram sanjarenja).Mislim da se plamen ugasio a nemaju ni upaljac ni sibice...sta ce sad?
Zapaljiva tema...inače uopšte ne volim kad je izvor toplote jak...može da stradaju krilca...
ko kaže da nisu par?
kad ponestane kremena, uvek je ona tu da mu pomogne u pripaljivanju.
Prijatno!*
Да, да, али је и за једно и друго потребна нечија рука...
Sanjarenje zvrčkaste priče:) Dopada mi se ime:)
Ranije sam ih retko pisala, sad me je neko ohrabrio da nastavim:)))
Videćeš šta sam smislila za sutra.... nikad nećeš pogoditi:))))
Kammelija,
Zašto bi se plamen ugasio?:)
i snašli bi se ...grejala bi ih ljubav:)))
ili bi uzeli drvce i okretali ga i upalili vatru.... možda kresivo?:)
On vazduh, a ja vatra, rasplamsava me do vrhunca sreće i dna tuge...i uvek tinja, ne gasi se...niko je nije zapalio ni šibica, ni upaljač...dogodio se grom iz vedra neba
Domaćice, da, ona je uvek tu, a on večito negde skita:)
Verovatno zato ona i izgori u plamenu, a kremen kreše dalje:)))....
Причалице... на то нисам мислила:)...
Рука... могу ли то искористити у једном од постова?:)
hm...hm...sta sledece da ocekujemo od tebe...prvo je bilo anam gori gledajuci ga,sad je samo anam gori...sta je sledece...
arevilo, samo tako misliš...mora da je postojao okidač, jer ti si postojala i dok se niste sreli:)...
...uvek tinja, čekaj samo kads dodju eksplozije, i plamen do samog neba, vulkani lave:)....
Dobro je dok gori...
Доћи ћу да видим нови пост - са руком.
Vatra je vječna. Bilo čim da se pali. pozdrav
Ne znam kako, ali sam od prve recenice znala o cemu pises.
Anam, odlicno pises. Drzis paznju od prve do poslednje reci.:))))
Где нема ватре нема ни дима, па буде мало хладно.
Поздрав,лепа враголаста прича.
| « | Februar 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |