AnaM

Zemlja, planeta koju ubijaju
2012/01/04,23:09


Fiiiiiiiiiiiiiiijuuuuuuuuuuu...

Tras-bum...

Bila sam  na vašoj  planeti  pre nekoliko meseci. Šta se dogadja?? Gde je  šuma, stena, pećina?? Kako  da sakrijem  letilicu?? E, BeladonaM, BeladonaM,  šta te snadje??

Polako  prilazim na ivici grada. Devojka se  smeje i naginje  nad  lale, Osmehujem se, sigurno je zaljubljena, oseća miris  lala. Vrisak, jauk,  poziv u pomoć. Devojka se i dalje osmehuje,  maše nekom, a u rukama  baštenske makaze i ubijen  cvet jauče... Pobegla sam, što dalje od  bašta...

Sunce polako zalazi. Auto se zaustavlja,  neki  čovek  izlazi i baca  psića u vodu. Pas ne shvata, koprca se, laje,  veselo  gleda u   čoveka, misli da se igraju. Matica  ga  povuče na dno,  pas još jednom  zalaja i nestade. Čovek odjuri kolima, a  ja osetih  bol psa koji umire.

Idem što dalje,   medju solitere, kamen i  metal, ne mogu da izdržim  bol ubijanja. Parajući zvuk testere, metalni zubi  zaranjaju  u  zeleno drvo topole. Grane se upliću, podižu   put neba, hvataju  za vazduh... i padaju. Čovek je ubio jednu, kreće na drugo stablo.


Zašto??

Da li  ljudi znaju da  je drveće pluća njihove  planete, voda snaga, a opstanak moguć samo  ako se poštuju  zakoni  prirode??

Htela  bih da ih  upitam  imaju  li rezervnu planetu kad ovu uništavaju,  ali odlazim... daleko, daleko, negde gde  poštuju ono što im daje život.

Nego gledam, ima   novih  blogera kod vas, šarmantni su. Mogla bih da ih  pretvorim  u kaktus,  popunim  zalihe... dug put me čeka...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu