AnaM

« STUDENTI | Main | AnaM u Istambulu »

AIDS
2010/12/01,12:07

AIDS

Kafić,  splav,  leto,  luda noć… Smeh, susret, dodir… Ni on  ni ona  nisu  mislili. Nikad se više nisu sreli…

Kola, brzina, vetar…  Umor,  dugi dan, brzina.. Tras bum. Hitna pomoć beli mantil krv… primio je dve boce krvi i zaboravio na udes…

Zamagljen pogled, zadimljena soba, muzika… Smeh, igla, pitanje… Prvi i zadnji put probana droga… zaboravljeno da se ne bi mislilo…

Mišićav muškarac,  plavi uvojak, muška svlačionica… Tuš, izazov, proba… Dodir dva muška tela, vrtlog strasti, nespokoj… Pokušaj zaborava…

 Godine prolaze. Sticaj okolnosti, slučaj, sudbina. Našli su se učesnici prethodnih dogadjaja zajedno, u čekaonici… Stoje ,  nemaju hrabrosti da pogledaju ni sebe, ni ostale. Čekaju  presudu. Danas stižu rezultati na test virusa AIDS-a.

Trenutak opuštanja,  trenutak koji će odlučiti  dalji život ne samo njih, nego i njihovih porodica, onih koje vole i koji vole njih…

Četiri osobe, četiri  pitanja u očima…

Otvaraju se vrata sobe. Beli hodnikom zlokobno odjekuju koraci bolničara. U ruci mu papiri.  Četiri osobe  ne dišu. U svakom pitanje i nemo obećanje samom sebi: samo da bude sve u redu, paziću ceo život… Koraci se zaustavljaju, beli mantil izbegava poglede, pruža im rezultate

-Samo jedan je pozitivan…

Samo jedan???

Koliki je to procenat??? I šta me se tiče ako  su svi na svetu negativni, ako sam ja to…  Drhtava ruka uzima  rezultat, papir pada iz otvorenih prstiju i leluja...  leluja… kao i naši životi…  povuče ga vetar papir odlete u park, a jedna ruka  ostade  raširenih prstiju….Šta sad????

DANAS JE  DAN BORBE PROTIV AIDS-a

 

Komentari

Comment Icon

"Meni se to ne moze desiti" je najcesce koriscena misao. Pogresno!

Posted by: Mira kuglof at 2010/12/01, 12:53
Comment Icon

Mira kuglof
Često mislimo: to se dogadja nekome drugome, nekom koga ne poznajemo...

Posted by: anam at 2010/12/01, 13:03
Comment Icon

Samo jedan pogresan korak je dovoljan da nam obelezi citav zivot...
I da, to se uvek dogadja drugome...

Zao mi je sto postoji toliko mladih koji nisu ni svesni opasnosti... :(((

Posted by: cicilly at 2010/12/01, 14:10
Comment Icon

Pa da, kad se desi svi odjednom postaju svesni šta i kako treba postupati. Pre niko ne misli.
Ljudi imaju glup običaj da shvate tek kad postane pekasno.

Posted by: mesecina at 2010/12/01, 14:39
Comment Icon

I slatko u tegli da se održi, poduplajamo gumice..šta reći..boriti se treba i posle poraza..Pozdrav

Posted by: Jovan s.s. at 2010/12/01, 15:38
Comment Icon

...uvek se dešava nekom drugom...dok se ne desi nama...male greške skupo se plaćaju.

Posted by: sanjarenja56 at 2010/12/01, 20:19
Comment Icon

Кад већ постоје примери очигледни пред нашим очима са све причом како је за несрећу потребну тако мало, заиста, човек не треба да мисли како се то неће њему десити, већ да се може сваком десити. Нико од нас не зна где ће и да ли ће пасти, али важно је да свако зна како нико није имун од пада.

Posted by: pricalica at 2010/12/01, 20:37
Comment Icon

Ma koliko god bili informisani i obavještavani činjenica je da se takve stvari više dešavaju.
Jednostavno ovdje narod ne shvata da se zakoni, preporuke i savjeti slušaju i poštuju.
pozdrav

Posted by: mandrak72 at 2010/12/01, 21:07
Comment Icon

cicilly
... i ne samo mladi. Sećam se jednog komentara koji je tvrdio da sida ne postoji, samo je novinarska patka:))

Posted by: AnaM at 2010/12/01, 21:34
Comment Icon

mesecina
neki ni kad je prekasno ne shvate šta im se u stvari dogodilo...

Posted by: AnaM at 2010/12/01, 21:35
Comment Icon

Jovan s.s.
meni se slatko slabo održava...sa i bez gumica...nekako nestane:))
Šalim se, naravno:))

Posted by: AnaM at 2010/12/01, 21:37
Comment Icon

sanjarenja56
Neki put nije ni greška, tek trenutakne pažnje...

Posted by: AnaM at 2010/12/01, 21:37
Comment Icon

pricalica
Koliko sam puta pomislila, da samo nisam u tom trenutku bila tu, da samo nisam to uradila, da samo nisam... ali jesam... i nema natrag za mnmogo što šta...

Posted by: AnaMče at 2010/12/01, 21:39
Comment Icon

mandrak72
...ali to smo mi;)) pomalo nemarni, pomalo šašavi...i tako često naivni:))
Pozdrav tebi i malom budućem Mandrančetu

Posted by: AnaM at 2010/12/01, 21:41
Comment Icon

Dobro je da to pročitaju mladi ljudi, koji ne razmišljaju uopšte...
Pozdrav AnaM, tebi i Beladoni.

Posted by: poluuspavanka at 2010/12/02, 23:08
Comment Icon

poluuspavanka

Nekad je teško biti razuma, nekad nemoguće
Pozdrav
AnaM

Vi Zemljani od svega pravite pozorište, pa šta, bolest, kao bolest, može se izlečiti, a može se dugo i sa njom relativno normalno, živeti
Pozdrav
Beladona

Posted by: anam at 2010/12/04, 19:42
Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu