« STUDENTI | Main | AnaM u Istambulu »
AIDS
Kafić, splav, leto, luda noć… Smeh, susret, dodir… Ni on ni ona nisu mislili. Nikad se više nisu sreli…
Kola, brzina, vetar… Umor, dugi dan, brzina.. Tras bum. Hitna pomoć beli mantil krv… primio je dve boce krvi i zaboravio na udes…
Zamagljen pogled, zadimljena soba, muzika… Smeh, igla, pitanje… Prvi i zadnji put probana droga… zaboravljeno da se ne bi mislilo…
Mišićav muškarac, plavi uvojak, muška svlačionica… Tuš, izazov, proba… Dodir dva muška tela, vrtlog strasti, nespokoj… Pokušaj zaborava…
Godine prolaze. Sticaj okolnosti, slučaj, sudbina. Našli su se učesnici prethodnih dogadjaja zajedno, u čekaonici… Stoje , nemaju hrabrosti da pogledaju ni sebe, ni ostale. Čekaju presudu. Danas stižu rezultati na test virusa AIDS-a.
Trenutak opuštanja, trenutak koji će odlučiti dalji život ne samo njih, nego i njihovih porodica, onih koje vole i koji vole njih…
Četiri osobe, četiri pitanja u očima…
Otvaraju se vrata sobe. Beli hodnikom zlokobno odjekuju koraci bolničara. U ruci mu papiri. Četiri osobe ne dišu. U svakom pitanje i nemo obećanje samom sebi: samo da bude sve u redu, paziću ceo život… Koraci se zaustavljaju, beli mantil izbegava poglede, pruža im rezultate
-Samo jedan je pozitivan…
Samo jedan???
Koliki je to procenat??? I šta me se tiče ako su svi na svetu negativni, ako sam ja to… Drhtava ruka uzima rezultat, papir pada iz otvorenih prstiju i leluja... leluja… kao i naši životi… povuče ga vetar papir odlete u park, a jedna ruka ostade raširenih prstiju….Šta sad????
DANAS JE DAN BORBE PROTIV AIDS-a
"Meni se to ne moze desiti" je najcesce koriscena misao. Pogresno!
Mira kuglof
Često mislimo: to se dogadja nekome drugome, nekom koga ne poznajemo...
Samo jedan pogresan korak je dovoljan da nam obelezi citav zivot...
I da, to se uvek dogadja drugome...
Zao mi je sto postoji toliko mladih koji nisu ni svesni opasnosti... :(((
Pa da, kad se desi svi odjednom postaju svesni šta i kako treba postupati. Pre niko ne misli.
Ljudi imaju glup običaj da shvate tek kad postane pekasno.
I slatko u tegli da se održi, poduplajamo gumice..šta reći..boriti se treba i posle poraza..Pozdrav
...uvek se dešava nekom drugom...dok se ne desi nama...male greške skupo se plaćaju.
Кад већ постоје примери очигледни пред нашим очима са све причом како је за несрећу потребну тако мало, заиста, човек не треба да мисли како се то неће њему десити, већ да се може сваком десити. Нико од нас не зна где ће и да ли ће пасти, али важно је да свако зна како нико није имун од пада.
Ma koliko god bili informisani i obavještavani činjenica je da se takve stvari više dešavaju.
Jednostavno ovdje narod ne shvata da se zakoni, preporuke i savjeti slušaju i poštuju.
pozdrav
cicilly
... i ne samo mladi. Sećam se jednog komentara koji je tvrdio da sida ne postoji, samo je novinarska patka:))
mesecina
neki ni kad je prekasno ne shvate šta im se u stvari dogodilo...
Jovan s.s.
meni se slatko slabo održava...sa i bez gumica...nekako nestane:))
Šalim se, naravno:))
sanjarenja56
Neki put nije ni greška, tek trenutakne pažnje...
pricalica
Koliko sam puta pomislila, da samo nisam u tom trenutku bila tu, da samo nisam to uradila, da samo nisam... ali jesam... i nema natrag za mnmogo što šta...
mandrak72
...ali to smo mi;)) pomalo nemarni, pomalo šašavi...i tako često naivni:))
Pozdrav tebi i malom budućem Mandrančetu
Dobro je da to pročitaju mladi ljudi, koji ne razmišljaju uopšte...
Pozdrav AnaM, tebi i Beladoni.
poluuspavanka
Nekad je teško biti razuma, nekad nemoguće
Pozdrav
AnaM
Vi Zemljani od svega pravite pozorište, pa šta, bolest, kao bolest, može se izlečiti, a može se dugo i sa njom relativno normalno, živeti
Pozdrav
Beladona
| « | Decembar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||