Uvek su mi se dopadala usta ala Andjelina Djoli. Onako pućasta, zamamna, rumena, spremna na poljubac. Očito i njoj, jer su joj postepeno postajala sve punija, poželjnija, jačem polu. Još nisam upoznala muškog koji se na nju ne pali.
Strpala bih i ja taj botex da on ne ide preko bockanja i igle, a i sramota me da se pojavim pred poznatim.
Tako, ja kukavica uzdišem, pučim svoja dosadno pravilna usta...
I....
Donese mi jučer prijateljica ruž
-Evo ti nešto što si uvek želela.
Sad to što sam želela nije samo ruž, ali daj šta daš. Ruž božanstven, ružičast, malo sedefast, poljubila bih samu sebe.
-To ti je efekt punijih usana.
Ja odmah pomislila na Andju
Namazala se kao da ću da se pečem u rerni. Ne znam kakav vizuelan efekat punoće daje, ali mene poče nešto da pecka. Kako ne patim od alergiskih manifestacija, ja mirno stala pred ogledalo i pućim se. Stvarno deluje da su veća usta
Vizuelno?
Lele, usne mi kao krofne... nabubrele, koja Andjelina, šijem je za tri dužine... i dalje bujam... dokle će, ne znam...
Ako vidite nekog sa ustima kao u majmuna, to sam ja...
| « | April 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||