AnaM

AnaM u Pragu
2009/04/18,19:44

 

Prošle godine  morala sam da pobegnem  da me ne čvrkne april.

Nadala sam se spasu.

Otišla sam u Prag.

Postoji legenda da ko dotakne statuu Carla velikog i pomisli želju, ta će mu se želja ispuniti. Mora samo da ispuni tri uslova.

  1. Želja mora biti realna
  2. .Ne sme nikome da naudi
  3.  Nikad se ne sme otkriti.

Ne verujem previše u sve to, ali, zatvorila sam oči, želje su kovitlale, jedna lepša od druge.

Razmišljala sam kao dete u poslastičanici šta da odaberem, a onda me munu neko u rebra da se ostavim romantike i da požurim. Ne razmišljajući, želja je sama izletela kad sam dodirnula sjajan lik

Uf...  istroših želju, sad nemam pravo na ispravke, onaj narod je vrlo neuvidjavan.

 Lepo sam htela da Karlu objasnim sve aspekte moje želje da me ne shvati pogrešno. I poželeh šta poželeh.

 Legenda dalje kaže, kad se ispuni, možeš ponovo poželeti, i želje će se ispunjavati... Mora  dobro da se pazi šta poželiš, jer neki put te želje se pogrešno protumače, taj Karlo se ne udubljue previše, bukvalista je,  pa na primer poželiš da te neko obožava do smrti, i  padneš pod prva kola... i nije neka sreća, dugovečna, a ni želja koju bih poželela za sebe...

Ja poželela  krajem aprila...

Kao da sam pokrenula neki lanac... ispunila mi se želja u maju... pa druga... i više nisam smela ni da zatvorim oči i da pomislim na Karlov most i moju ruku koja ga dodiruje... možda kradem nekom sreću...

 Neki prijatelji kažu da sam poželela suviše običnu želju, nisam, verujte... neki kažu da  sam možda u rodu sa Karlom, pošto mi je poreklo odatle, pa sam imala protekciju, nisam, pre sa Ljubušom, ko zna, znaće šta mislim... bolje da ne znate...

I  uskoro će se završiti godina... mogla bih da poželim da postanem realna, da ne budem nikad više čvrknuta, bila bih siguurno srećna...

Ne mogu, kazala sam želju na glas...ostaću zauvek čvrknuta u aprilu... a možda i dalje...

AnaM u aprilu
2009/04/18,07:27

U aprilu je AnaM uvek čvrknuta,

i onda joj nikako ne smete pominjati more,

jer se potpuno izgubi 

 

 

 

Ti si svetionik u tamnim noćima

 

Budi mir, u mojim nemirima

Stisaj oluju mojih osećaja

Juriću tebi kao spasu svom

U tvom srcu moj je dom.

 

Budi mi svetionik u tamnim noćima

Kula svetilja u olujnim večerima

U vecnoj trci ljubavi i tame

Nek moje oči nikad nisu same.

 

U bašti mojih osećaja

Pronadji cvet svojih gora

Zapljusni obale mojih mora

Zauvek dodirni čežnju snova.


 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu