AnaM

San AneM
2009/04/13,20:16


 

Znam da su dosadni ljudi koji pričaju svoje snove,

ali ovaj moram,

možda ga neko protumači.


Sanjam ja baštu, i po njoj kopam, mora da me je neko i u snu hipnotisao kad to umem da radim .Ona zemlja nabijena, tvrda, ja navalila, ona se ne da, sve me ruke zaboleše.

Nema veze, san je.

Kopam ja kopam, nikako do kraja da dodjem. Posle sat muka, jedva za ružu iskopah, sad dalje, za breskvu.

Nema šanse, lopata čvornata, drvena, tvrda, a ruke trapave.

San je to, nema veze, probudiću se.

Možda ću sanjati, drugi put,  da mirišem ružu, i da grickam breskve.

-Teraj AnaM, ne okreći se, ništa još korisno nisi uradila... čujem glas.

-Dok se lopata ne zagreje, a ti se tri puta ne preznojiš, nema odmora.

Da mi je neki upaljač da ugrejem onu lopatetinu, kao kuća veliku, a što se tiče mog preznojavanja, ne mogu u snu da se opipavam da vidim.

Lepa rekreacija, ali moje saksije nisu tako zahtevne, a i u teretani se ne preznojavam toliko.

Nema veze, san je.

Popih kaficu u tom snu, baš je bila dobra.

Ohladiše se za to vreme mišići, ijaaooo, znam svaki gde je... koja anatomija, ništa bez motike, zapamtiću svaki...

Samo da se probudim, trljam oči, nikako da ih otvorim... moje ruke, lepe, bele, nežne u žuljevima, nokat polmljen na palcu... budi se Anam...buuu... budi se bre...

Danas kiša,

 mogla je i jučer,

danas će neko na javi da zabušava...

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu