AnaM

AnaM u hotelu Moskva
2009/04/15,21:14


 

Možete me pozvati na put oko sveta, na izlet, bilo gde, možda ću odbiti, ali poziv na kaficu i sladoled u Moskvi, nema šanse.

Stiže poziv: u  17h u Moskvi

Juriš pešadija!

Pripremanje garderobe, frizure, parfema.

Tri varijante, pa kad dodjem sa posla samo nešto gricnem i  sjurim se u jednu .

Počelo je sa produženim radnim vremenom, jurnjavom na poštu, trčanje za busom, i ulećem gladna  u Moskvu, u prnjama sa posla,  u jednom dahu.

Pitala bih ja šefa sale gde sede, ali kako?

Da kažem AnaM, traži, tamo neke blogere?

Glupo.

I krenem ka sredini, tako su mi kazali. U sred sale  smeh, krenem ka tom stolu, baš me briga i ako nisu oni, tu mi se dopalo. Jedna šarmantna dama mi samo mahnu rukom, utrapi neke poklone i nastavi da priča vic. Jedan smešak sa rupicama poče da mi se smeje od prvog pružanja ruke, pa dok se nismo rastali. Na trećoj stolici oblak dima, vedre oči izviruju s vremena na vreme sigurno pravi roštilj po svom receptu, kako li joj dozvoliše samo u sred kavane?

Onda navališe mobilni da zovu, mene nije niko, ali njih sve neki tajni obožavaoci. Bile su vesele, sigurno ih nije zvao neko da ih pita koliko ima sati.

Ona dama kad ispriča vic, odmah da otrčiš u toalet od smeha, onaj  kasino, je prva liga, a ni onaj iz raja nije loš, pa... ma, vic kao vic, ali kad ga ona ispriča... poezija...

Ona mala slatkica me je oduševila, sve zna, samo veze, slušala sam je ne trepnuvši. Ima sad da prelistam sve njene postove, lepa, zabavna i pametna, a žensko.

Pijuckam onu kaficu, čekam sladoled, i dodirne me neko krilo po ramenu, kao dašak vetra, kao dodir leptira, kao andjeo, i neki trnci mi prodjoše telom. Znala sam, to je neki šarmer bloga. Podigoh pogled, koji razbacanko, koje oči, a smeh, znala sam da je bloger. Seo je pričao, nisam disala koliko je sve bilo zanimljivo, a on se smejao, pominjao zgodovštine sa posla. On izgleda ne ide da radi, nego da se zabavlja, sad su mi jasne njegove pesme, njegov čitav život je pesma...

Kelner donesu pariske šnite kao da ih je pravila ova simpatična dama pored mene, dok si rekao piksla smazasmo ih...

Neko pogleda na sat, stiže SMS, i društvo se rasturi... i meni zadali zadatak da ih opišem da pogodite sa kim sam bila, ali sladoled mi nisu dali.... da li su zaboravili, ili će ponovo da me zovu, ne znam...

I vi ste nam nedostajali, naročito ti...

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu