Ostavite me na miru.
Ne pomažite.
Dovoljno se sam uvaljujem u probleme.
Brodolomnik je plutao na nekoj daski. Svuda oko njega je bila voda, bilioni litara morske vode, a on je umirao od žedji.
Iz Svemira se spusti Putnik kroz vreme, Zemljanin. Sažali se na umirućeg čoveka i dohvati sa svog broda čašu vode, i prisloni je ispucalim usnama.
Brodolomnik ga zahvalno pogleda, ne shvatajući ko je taj čovek i kako je uopšte došao do njega, popi vodu. Srce mu brže zakuca, prevrte oči, i izdahnu bacajući optužujući pogled na Svemirca.
Putnik oseti žar koja plamti kroz njegove vene. Na Zemlji je, vratio se toliko godina u prošlost da udahne vazduh svojih predaka..
Umirući, zadnjom snagom baci pogled na ekran. Dva tela, dva primerka ljudskog roda, odrasla u različitim vekovima, su opušteno ležala mrtvih očiju dok je na ekranu pisalo
Jedan je uzeo otrovnu, radioaktivnu trečnost, drugom su pluća izgorela u vazduhu sa previše kiseonika...
Budućnost očito nije ružičasta kako se nadamo...
Znala sam da je tu negde, da se muva po Evropi, dolazi u Srbiju, ali nekako sam bila sigurna da neće doći kod mene.
Nisam ga videla, osetila sam ga.
Bila sam u busu kad me je taj mladić pogledao sjajnih očiju. Skrenula sam pogled. Vozač je naglo zakočio, mladić se zateturao i već mi je bio u naručju. Njegova brada me je zagrebala po obrazima, usne su samo dotakle moje.
-Izvini
Izašla sam na sledećoj stanici, trčala kući. Još sa vrata sam se zaletela u bar i isprala usta starom domaćom prepečenicom. Pomisao na onog mladića koji me je u punom autobusu, ovlaš poljubio, gadila mi se.
Zaboravila sam ga
Posle dva tri dana, spavala sam. Osetila sam ga. Da li sam zaključala vrata? Njegov vreli dah je bio pored mene. Približavao mi se sve bliže, znojila sam se od straha. Podrhtavala sam, bilo mi je hladno i u isti trenutak vruće.
Da li je to san?
Da li me je pratio?
Osetila sam groznicu vrelog dodira, zabacila sam ruke kao da se branim od nečeg, suze su mi napunile oči.
Klonula sam na postelji, zamršene kose, košmar se nastavljao.
Zora je tako daleko.
Kišni dan nije doneo olakšanje. Klonulost, nemoć tela, žeđ, žeđ...tako sam žedna...
Gde je otišao?
Zašto me muči?
Bacam posteljinu oko sebe, pa je navlačim do vrata, pokušavam d progutam malo tečnosti, ne mogu...
Tako sam sama, sama, na celom svetu nema nikoga samo ja i on. Hoće li mi neko pomoći?
Prolaze dani, bespomoćna sam, slaba, pa ljuta što sam takva. Zar on da bude jači od mene?
Energično skačem iz kreveta, brišem suze, tuširam se i pravim litre sokova, gutam neke lekiće i duboko dišem u prozračenoj sobi... Asepsol na ulaznim vratima dočekuje posetioce, a ja nasmejana kažem
Ovaj grip me je svu izlomio, dobro da je otišao...
| « | Novembar 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||