AnaM

Sinki, danas će reći DA
2009/11/15,16:02

ON

 Stajao je sasvim napred.

 Tamnno odelo, kravata  zavezana nesigurnom rukom, bela košulja zavrnute kragne.

 To nije on.

On je uvek nosio farmerke, majice i patike dva broja veće, smejao se očima, nestašnog čuperka na čelu.

 Ko je ovaj čovek namrštenog lica na svečanom mestu, izdvojen od svih?

Ne, to ne može da bude on.

Crkva je bila ledena, tišina skoro opipljiva.

Šta radi tu?

Koga čeka?

Zašto?

Srce mu je dobovalo, mislio je da će ga svi čuti. Da bar može da se rukom uhvati za nešto, da se osloni o nekoga..

Bio je sam, tako sam, jedini čovek na svetu...

Ona neće doći laka koraka, nasmejana. Neće ga uhvatiti za ruku i lagano stisnuti. Ona neće biti kraj njega kad bude morao da izgovara te strašne reči. Daleko je, nikad je više neće videti. Pustio ju je da ode, i ona je otišla. Druga će stati na njeno mesto.

Ledena ruka ga je ščepala za srce. Druga... druga... druga ....odzvanjalo je u glavi, telu, zvuk se penjao negde visoko, visoko, do same kupole crkve i još dalje...

 

ONA

Stajala je na dnu crkve. Sama, drhtava, suznih očiju. Gledala je njegovu malo povijenu figuru. Mislilma je mrsila uvojak na čelu, želela da se okrene da mu još jednom vidi nasmejane oči.

Tu je, a odlazi.

 Više nikad neće biti njen.

 Grčevito je lomila prste, naslonila je vrelo čelo namermerni stub. Htela je da mu još jedno kaže samo jednu reč, da mu objasni, da je sve nesporazum. Htela je...htela je... Noge su bile kao od olova, nije mogla da se pomeri...Ruku je malo ispružila kao da hoće da zaustavi neminovnost... ispao joj je cvet na pod...trgla se nema prava.  On nije više njen

Muzika se začula , smeh. Devojka nasmejana, vedra, u beloj venčanici podignute glave ide  ka oltaru gde je  On čeka...

Ne, htela je da vikne

Ne, hteo je da vikne

Čutali su

Okrenuo se, podigao pogled i ugledao je... Video je njene suzne oči... ruku, cvet...

Tras-bum

Pištolj

Na haljini mlade crven trag, postaje sve veći, širi se pretvarajući se u ogromnu mrlju. Ona pokušava nešto da kaže, hoće da vrisne, da zaustavi bol koj se ocrtava na licu, ali samo nemo pada..

On gleda ne razumevajući

Ona gleda nerazumevajući.

Njihove oči se susreću  u nemom pitanju... imali još nade za njih???

 

Odlično...

Scena se ne mora da ponavlja.

Dobri ste bili...

 Pauza pet minuta pa idemo na scenu ospred crkve

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu