Stajala je pred ogledalom.
Ko je ova osoba što je gleda neprijateljski?
Oko očiju i usana bore, zapuštena iskrzana, neuredna kosa znala je i za bolje vreme. Ruke ispucalih noktiju, malo povijena, izbačenog stomačića. Neuredna kućna haljina, razdrljana na grudima pokazivala je majicu sumnjive čistoće, zarozane čarape i stare cipele proglašene za papuče, zaokruživale su sliku.
Samo su oči ostale iste, krupne, tamne, kao noć.
Sad su gledale u tu nepoznatu četrdesetogodišnjakinju i sećale se mlade devojke koja je nekad ušla u tu kuću, nasmejana, vedra, duge kose koja je viorila na vetru. Rupice na licu, elegantne haljine i ponosno podignuta ruka sa upravo dobijenom diplomom.
Pogleda na sat, ponoć se bližila kad je dobila SMS od muža da će i ovog vikenda biti službeno otsutan. Znala je dobro gde ide i kod koga.
Šta, šta da uradi?
Kako da vrati vreme?
Može li se to uopšte?
Očajno je gledala u svoj odraz u ogledalu.
Za mesec dana je proslava njenog 40-og rodjendana, a ona izgleda kao da ima 100godina.
Nastaviće se...
Rešila ja da malo putujem. Ceo svet putuje. To mu dodje kao otmeno, putuješ da se odmoriš od problema, da promeniš sredinu, sretneš nove ljude, upoznaš nove krajeve.
( Trt... Milojko...)
Auuuuh što zvuči, baš onako svetski. Kao sad si faca... putuješ....
Sad treba izabrati samo, pazi ovo, ne kaže se više krenuo sam tu i tu, ne... sad ideš na neku destinaciju, ma šta to značilo. Nisam jaka u geografiji, more nije, znala bih, sigurno je destinacija neka planinčuga.
Inostranstvo ili Srbija?
Pogledah cene putovanja za strane zemlje kod one namiguše u turističkoj agenciji, i odmah postah patriota. Tu i nije neki izbor. Kopaonik već rasprodan za one što idu samo da pokažu novu opremu i sede celo vreme za šankom, da ih bolje vide.
More rasturili političari, Srbija nije više morska država, ako se gleda onako bukvalno, pa i somovi nisu morske ribe.
Mislim ja, razgledam.... banje.
E da ti ne idem u banju i jurim sa onom čašicom od izvora do izvora. Još da pojurim nekog obožavaoca, `ajde de, ali kiselu, smrdljivu vodu, nema šanse. Zna se zašto se ide u banje, honorarisala sam tamo nekad. Kako beše ono? 5% ide da se leči, to su naivci, a ostali? Ha, ha, ha, pa znate... ono.... Nećemo banje, rešila sam da budem poštena, šta se ti smeješ, nisam rekla da hoću, nego da sam rešila..... sem ... ako..... se ne predomislim...
I šta mi je ostalo? Pogledah u novčanik. Pa... sa tim parama mogu da odem do Banovog brda.
A šta fali Banovom brdu?
Naravno, ništa....
Mogu i do Ušća, da se divim Kališu...
Reče li ono Duško Radović: sretni su oni koji su se danas probudili u Beogradu?
E, pa ja sam se probudila, doduše u 9h, poranila sam, ali računa se i to, pretpostavljam bar. I bicu fina, poštena, dobra kao dobar dan, ne mrdam iz Beograda.
| « | Novembar 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||