
Svakog si trenutka sa mnom. Pokušavam da ti pobegnem, pokašavam da zaboravim da postojiš, ali ti si tu.
Ujutro prvi pogled bacim na tebe, pratiš me, zapovedaš. Uzimaš mi i daješ.
Ti si moj gospodar, želela bih da si rob. Pokoravam ti se od kad znam za tebe. Neumoljiv si.
Sećam se noći koje sam htela da provedem na splavu, u veselom društvi, uljuljkana na talasima Dunava. Jedan pogled na tebe, griža savesti, i sve napuštam
Proganjao si me dok sam bila devojčica, koliko sam puta bila nagrdjena zbog tebe.
Uhvatim sad sebe da te u isti čas mrzim i volim. Suviše sam slaba, suviše sam navikla na tebe. Ne umem da živim bez tebe i kad bih mogla.
Letos si me proganjao i na moru. Pokušavala sam da ti pobegnem, ali ta navika. Ne kažu uzalud da je odvikavanje teže od navikavanja.
Umeš da budeš baš nevaljao. Pre dve godine na aerodromu u Atini sam zbog tebe propustila avion i napravila čitav cirkus.
Gledam te jutros, i mislim, ma, baš me briga šutnuću te. I šutnila bih te da nije sve podredjeno tebi. Bez tebe ne mogu čak ni ručak da skuvam da mi ne zagori, jer ti si moj sat, najobičniji sat.
| « | Februar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |