Skok na planetu Zemlja
Ja
sam Beladona, svratim povremeno na vašu
planetu u prolazu, pa odjurim u Svemir...
Gledam i ne mogu da verujem.
Na planeti Zemlji ima puno životinja, ne možeš ih ni izbrojati. Oni što misle da su pametni samo ih dele, te na domaće i divlje, te na korisne i nekorisne, ma dele i sebe, ali nećemo o tome.
Srela sam neke psiće, iste kao na planeti pas, samo ovde su neki psi obučeni, i to vrlo čudno. Na noge im stavljaju čizmice, pa neke firmirane kaputiće i kapice, vode ih na nekom užetu, i gledaju dok oni jadnici rade, znate već šta. Njihovi gospodari su jako zadovoljni kad pas načini to... Poneki gazda to počisti metlicom, ali većina digne nos i pravi se da nema sa tim na podu blage veze. Onda naidje neki drugi dvonožac, stane u to i počne da govori neke čudne reči. Mislila sam da pominjanje psa, matere, i još nekih reči je vradjbina domoroca da to sa poda nestane... Proverila sam ništa se ne dešava, osim što taj dvonožac počne da mazi travu nogom...
Postoje i psi kao na planeti pas, koji se normalno ponašaju, laju, trče, ne oblače se. Oni crkavaju od smeha kad sretnu nekog depiliranog drugara sa mašnicom na vrh glave. Oni obučeni psi pri susretu gledaju kako bi se sakrili i vuku dvonošce na povodcu što dalje...
Čudno je da se svi ti obučeni psi zovu Fujto... bar tako ih zovu domoroci. Oni negde potrče, ponjuše nešto odmah ih doziva
-Fuj to, Fuj to...
Kad nešto pogledam kako žive dvonošci, tim Fujto i nije loše, imaju hranu, toplo im je, brinu da sve dobiju na vreme, čak im i oglasom traže društvo.
Ma da ja nisam nešto pogrešila, ko je na planeti Zemlji gospodar, a ko ljubimac???
Što iz čista mira život može da ti se napravi cirkus, da ne veruješ.
Sedim ja pošteno u kući, o bezobrazlucima i ne razmišljam, ugasila i TV, jer tamo golišavci koji skakuću i uzdišu po krevetu, kao da ih kolješ, kao što je nekad bilo pružiti ruku pri susretu.
I zvrrrrrrrrrrrrrrr...
-Zdraaaavooooo...donela sam ti poklon.
-Kakv poklon, nije mi rodjendan
-Nešto što moraš da imaš.
-Hm...
Unosi ona nešto ogromno, zamotano
-Tranta ranta raaaa.... Voila...
Ijaaaoooo, kad ne padoh u nesvest. Slika.
-Skini ove tvoje brodiće, Dubrovnik i ostale brljotine, i stavi ovu sliku preko celog zida...
Trepćem ja, gledam sliku i ne znam šta da kažem.
Lepo je meni tetka govorila, bolje prva uvreda, nego zadnja, ali meni neugodno. Slika kao za halu sportova, a na njoj se raširila neka ženska. Odmah se vidi da je ženska, nema to neki kubizam, frtaljizam i ostali lizmi,gde je oko na jednoj stran, a šaka na drugoj, umesto glave cvet, a iz oka kaolje reka. Na ovoj, ženska podigla ruke i ne samo ruke, kao da je na ginekološkom pregledu, samo što joj se creva ne vide... Uradjeno realno, ne može biti realnije, jedino da je živa pa da iskoči, ali onda bi sve bilo sitnije.
-Divno... cvrkuće prijateljica... žurim, javiću ti se...
Ona ode, a ja osta sa tom ženskom. Gleda me ona onako potsmešljivo kako to samo umeju ženske, a ja zbunjena, pogledala bi crnu kosu ili zavesu oko nje ( što li bar krajičak ne stavi na sebe) ali sve mi pogled beži u centar slike...uf...uf...
Zvrrrr....
Ja brzo preko one slike bacih ćebe, dobro da je zahladilo pa mi bila pri ruci. Komšinica sa petog sprata.
-Šta to lepo ima kod tebe, aaaa...neka slika...
-Ne, ne može da se gleda dok ne bude na zidu...to je iznenadjenje moje prijateljice.
-Dobro, poslaću ti popodne muža da ti pomogne...
-Neeee, hvala neću da ga gnjavim, sama ću...
Ona
ode, a ja ostah sa slikom.
Javiću kako sam je stavila na zid...
| « | Maj 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||