AnaM

« AnaM kuva | Main | Njih dvoje gleda AnaM »

AnaM mašta
2009/02/17,04:41
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4

Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4

Gitara

Sama sam, otišao je

Noć je.

Sneg. Osećam kako škripi pod nogama, dok se on udaljava

Stojim u uglu sobe posmatrajući negde u daljini grane nekog drveta koje se povijalo na vetru. Stojim tako  sama, zaboravljena . Nekad je ova soba bila puna ljudi, galame, smeha. Izlazili su, ulazili, treskali vratima. Sad je mir. Tišina, teška, lepljiva, uvlači se u svaku poru, želela bih da je odgurnem. Čini mi se da me udara, pritiska, ne da mi da budem razdragana, vesela.

 Tišina.

Sećanja.

 Sećanja na prošle dane, dane sreće, veselja... naviru...

Gde su sada ti dani? Gde su otišli, mogu li se vratiti?

Sećam se njega, njegovih dugih prstiju koji me dotiču, njegovih toplih očiju koje me gledaju. Nežno me je dodirivao, stiskajući me uz svoje telo. Satima me je milovao, a ja sam titrala pod njegovim dodirima. Uvek je iz mene izvlačio ono najbolje.

Volela sam to, volela sam ga, još više je voleo on mene. Uzimao me je svaki dan. Volela sam njegov topli glas dok je šaputao reči ljubavi. Volela sam večeri i noći provedene sa njim.

Sećam se onog vrelog leta na moru. Seo bi na obalu, zagrlio me i pevušio o moru, valovima, Mesecu, ljubavi, sreći. Dodirivao bi me nežno, pa sve strasnije, mislila sam da veća sreća ne postoji od moje. Zoru sam dočekivala u njegovom zagrljaju.

Jednog dana, otišao je. Bez reči, bez oproštaja, samo je otišao. Čekala sam ga te noći, i druge, nije dolazio. Nema ga. Više se nikad neće vratiti to vreme...

Onda je jednog dana došao, pogledao me, dodirnuo, pomilovao, i opet ostavio. Opet sam titrala na njegove dodire, bio je samnom, osećala sam ga.

 Bila sam sa njim, ali to više nije bilo ono pravo.

Više nikad neće biti kao nekada.

Dodje ponekad, ali sve je to nekako na brzinu, kao slučajno, žuri negde, uzme me, i odbaci. Kao da mu više nisam sve u životu, kao da ima još nešto.

Zašto ne može da bude kao nekad, da me opet voli?

Znam.

 Ali znam da me nikad neće moći da zaboravi. Uvek će me se sećati, maštati o danima provedenim samnom, bezbrižnosti i onom što sam mu dala. On zna da ću ga uvek čekati, da će uvek iz mog tela izvlačiti jecaje, da ću uvek biti tu za njega, jer ja sam njegova gitara,... nezamenljiva u dugim noćima.


 

 

Komentari

Comment Icon

Cangrrrr...puče mi žica od tuge...srk...poz.:)

Posted by: voja at 2009/02/17, 07:48
Comment Icon

Voooojooo, pa to treba da bude tajna do zadnje rečenice:))))
Dobro, ako je tuga... neka puca... ostalo ne sme:)))

Posted by: anam at 2009/02/17, 07:50
Comment Icon

Kod gitare najviše volim kad je uhvatim za vrat...:)

Posted by: voja at 2009/02/17, 08:13
Comment Icon

Eh, anam, nadljubavna ljubavna priča, iz ugla jedne gitare...ličila je na tvoju ličnu. Bravo, majstorice!

Posted by: sanjarenja56 at 2009/02/17, 08:26
Comment Icon

:(((
tužno... i lepo...

Posted by: suky at 2009/02/17, 08:34
Comment Icon

da nije prve reči drugačije bih čitala. ali bi mi se isto dopalo.
Prijatno!*

Posted by: domacica at 2009/02/17, 09:35
Comment Icon

Видим да си се повезала с везама, мислим интернет, и наставила где си стала. (Ово прочитах код Домаћице).
И овде видим да је рука у главној улози. Сад само да и њу негде сместиш. Мислим у причу, дакако.

Posted by: pricalica at 2009/02/17, 17:50
Comment Icon

Vojo, pa šta ti bi da uhvatiš za glavu, sirotu... gitaru:))) boli li je to?

Posted by: anam at 2009/02/19, 22:21
Comment Icon

sanjarenje... ako izgubiš svoj posao, sigurno ćeš dobro zaradjivati kao gatara:)))))

Posted by: anam at 2009/02/19, 22:22
Comment Icon

suky, hvala...

Posted by: anam at 2009/02/19, 22:23
Comment Icon

Domaćice, znači nisam uspela da te prevarim:)))

Posted by: anam at 2009/02/19, 22:24
Comment Icon

Pričalice... ruka... to bi se moglo iskoristiti za neku priču...kad zaboraviš:)))

Posted by: anam at 2009/02/19, 22:26
Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu