« AnaM kao domaćica...brrrr... | Main | AnaM i sreća »
Bila sam u jednoj pravoj pravcatoj bašti.
Kad gledate na filmu, to mnogo lako izgleda, gredice sa poredjanim povrćem kao vojnici, svaka biljka kao da je skočila sa naslovne strane nekog časopisa.
U prirodi to malo drugačije izgleda.
Mora da se kopa stalno, pre nego se biljke stave u zemlju, dok rastu, i posle kad se izvade. Postoje neke čudne lopate, ašovi i svašta. Sve slično, a sve različito. Mnogo gnjave te biljke da izadju napolje iz zemlje.
Izmedju paradajza i krompira uvuče se neki korov, opkoli ga, zagrli, ne da mu da diše.
Šteta što se ne uzgaja korov, on tako lepo napreduje, i ne zakera stalno nešto:)
Kopriva mi je isto simpatična, dok me ne ožari... stalno se gura baš tamo gde ja hoću da idem. Doskočila sam joj, svu sam je izbacila ... trebalo mi je vremena da ukapiram da je najvažnije izbaciti koren... Ko bi rekao da sam učila botaniku.
Najbolji je krompir! Ogromno lišće gore, dole nisam gvirnula:)
Paradajz je sav u cvetu, i neki pasulj traži kočiće da se na njih osloni.
Luk se drži, a ona šargarepa kao neka primadona, jedva je gvirnula iz zemlje, ne znam šta čeka, da joj sviram serenadu?
Zalevanje je posebna priča. Dva sata zalevaš, a onda dodje oluja i smeju ti se gromovi i to žestoko.
O gradu koji je pao na nežne biljke, neću ni da pričam, poželela sam da istrčim napolje iz sigurnosti sobe, i da nekako zaštitim baštu, nije moglo.
Sad možeš da biraš, da ne dodaš nikakav otrov i da sve ostane prirodno, reskiraš samo jednu sitnicu, da ne dobiješ ni jedan jedini gram povrća, i da sve to pojedu neke bube i životinje koje žive ispod zemlje…
Pasulj tek što izvodi besne gliste, ne bi verovali. Malo mu je što se oko njega znojite i lomatate, nego gospodin hoće da se još na nekog osloni. No to je tek priča za sebe…
Ne znam, u samoposluzi izgleda tako lako, sve natrpaš u korpu, gurneš na kasi katrticu .i kraj.
Ipak ono uživanje kad vidiš da se iz zemlje pomalja list, raste u biljku, donosi cvetove, pa plodove, ne može se ničom zameniti.
Sve se zaboravlja, i ožarena ruka, i razbijeno koleno i polivena bluza i isprljane pantalone i trn koji boli kad se zabode u nogu…
Bastovanko, svaka cast.
Kad na jesen poberes plodove, ti lepo naplati sav trud i muku oko uzgajanja te "bastenske gospode." :)
Nije važan plod, dopada mi se put do njega:)
Da zakeraju, zakeraju, nikad ne bi poverovala....:)))
..e,ova anam je sveznalica i lepopisalica..poz..
Anam baštovan... krajnje sumnjivo...
znaš kakvi su ti baštovani u krimi romanima...
;))))))
zamišljam baštu...
i osmehujem se.
Prijatno!**
.domacice daj recepat...kako iz te baste da uberem anam..poz..domacici...
@jovan s. s, mislim da taj recepat ima samo AnaM
Prijatno!
Vec si jednom bila bastovanka i nije ti bas najbolje islo,koliko se sjecam...Nisi nam otkrila,ili mozda i jesi a da ja nisam procitala,sta je bilo sa onim tvojim cvijecem sto nije htjelo da nikne pa sam ti ja rekla da si ga mozda naopako zasadila...:)))
Mozda sa povrcem budes imala vise srece...
Ja davah savete i ranije.
Zelena pijaca i nije skupa ondaK ?
Po muci se poznaju junaci.
:))
Dragoj AnaM,poštovanoj baštovanki, poklanjam jedan svoj aforizam.Naravno, uklapa se u vreme u kom živimo i ne odnosi se na tvoju baštu.
OBRALI SMO ZELEN BOSTAN JER SU USLOVI ZA TO ODAVNO SAZRELI.
Pozdrav, Daca
Jovane s.s. nisam sveznalica, dalekood toga:)
Redjam samo reči onako kako mi padnu na pamet:)))
..Anam,zatrazi recepturu od domacice,videvsi da ti nisi korov,kako i kad sazrevas za berbu..
@anaM, izlazi i bašte i radi domaći, nemoj da zabušavaš sedeći u zadnjoj klupi
Prijatno!**
Suky, da ti šapnem, ovako je bilo
Baštovan se šunja u noći mladog meseca, osvrće se da ga niko ne vidi.
Grana ga udara, ali, ide dalje.
U ruci drži nešto sjajno, oštro, blistavo pod sjajem zvezda. Lice odlučno, čelo malo namršteno. Lahor vetra zanjše ponovo granu, savija je. U daljini čuje se lavež usamljenog psa. Da li se to čuje huk sove iz šume?
On odlučno ide dalje, rešen je, ove noći...uništi... Odluka je donesena.
Ruka mu ne drhti, samo čvrsto steže sečivo.
Prilazi joj.
Ona ga ne oseća, ne čuje, ne vidi, nadvisila se nad ogradom, gleda negde u daljinu i sanjari.
Kakve li joj misli viore glavicom.
Miris joj je zamaman, raskošna zelena haljina posuta kapoljicama rose. On se naginje na nju. Ona pokušava da se brani, ogrebla ga je po licu. Razderotina na licu ga peče. Dotiče svoju grubu bradu, razljučen briše kapljicu krvi, a onda je grubo ščepa , prinosi oštricu, i seče, ružu. Sad je moja ruža najlepša, odneće pobedu na konkursu. Gazi ubranu lepoticu koja pod njegovom petom umire....
Domaćice, ne možeš ni da zamisliš koliko je lepa:)
Jovane s.s. ne možeš da bereš cvet iz tudje bašte:)
Moraš imati svoju baštu, negovati cveće, pa onda ga beri kad hoćeš:))
Domaćice, slaba sam sa receptima te vrste:)))
Grlice,
Ono cveće u mojoj saksiji se primilo. Ima velike listove, napreduje i ja sam presrećna. Kažu da Canna traži baštu, ali ovoj se dopada i kod mene u stanu.
Ako ikad procveta, snimiću je:)
Ja sam zadovoljna i sa listovima...
@anaM, slaba ne-slaba, piši, piši, PIŠI!
Prijatno!**
Talas, zelena pijaca je badava:)
Hmmm...
Prekjučer mi jedna tražila za boraniju 450dinara, za kilo, ne za džak:)
Mora da je baštovanka kao ja:)) Uvredila se kad sam rekla da ću da pričekam mesec dana na boraniju:)))
Daco,
Kakvi baštovani, takva im i berba.
Kako smo posejali, tako ćemo i da žanjemo:)))
Domaćice, pišem, ali treba i od mene poneko da se odmori:))
Jovane s.s. ne znam da li sam korov, ali često me zamnejuju koprivom:)))
Domaćice, nisam dobila nikakv zadatak??
Ja baš čekam, danas sam slobodna, po ko velim da plaćam račune i pišem domaći:))
@anam, bila si u b ašti pa si propustila da pročitaš. evo ti link
http://domacica.blog.co.yu/blog/domacica/domaci-zadatak/2009/05/26/tema-je...
I nema više izgovaranja, zabušavanja, zamazivanja...
Prijatno!**
Bas si bila vrednica-mednica, ali da bi imala koristi od svoje baste, moraces svakoga dana da radis to isto. Nemoj da si vikend-bastovnaka :)))) Poz.
znao sam da je baštovan sumnjiv, čim ima onaj veliki šešir i razne oštre alatke...
ali priča mora da ima i tužni happy-end...
tužan za ružu, happy za neku devojku sa ružom...
:))))))))
Domaćice, što si ti opasnica, evo napisala sam... nemoj sad da mi zalepiš jedinicu, jer dogadjaj je istinit...
Nesanice, bašta nije moja, da vršljam kad ja hoću:)nego kad me vlasnik pozove...
Ne možeš da zamisliš kako je to zanimljivo, stalno ima nešto novo, drugačije... jako, jako zabavno. Nisam verovala da je moguće...
Suky, uvek je to tako, nekom lepo, nekom ne... osim u kriminalnom romanu, ako je pravi, na kraju ostane samo pisac živ:), a nije ni to "moralno":)))
zamisli ovakav krimić...
Naglo ustavši iz kreveta pisac je dobio srčku i umro, tako da neće biti daljeg pripovedanja a svi likovi će preživeti...
:)))
suky, ali...
piščeva sapatnica, zgrabi listove papira, ili možda bolje komp, i cerekajući se ubi glavnu junakinju na koju je bila ljubomorna još od prve strane, uvede novi lik muški naravno, ali nije da mora, tek da bude u trendu, može i neki ženski koji ume da se ljubi, to sam videla po postovima da može:)))
muškarac se drznu da je dohvati sa sranice romana i bi grbo prevrnut na drugu stranu...
HM! pomisli mlada spisateljka, pozadina i nije tako loša...
...mora da je baletan, pomisli ona i štipnu ga da proveri.
Mora da je proba bila prejaka, jer on izvede jednu piruetu, prevrnu vazu iz koje ispade neko pismo, zaleprša na samoj ivici prozora i zaustavi se na oluku...
...oluk je bio suviše daleko za vratlomiju zato se zavali na krevet stavivši olovku u usta zamisli se šta bi moglo biti u pismu. Hm! možda je anonimno. nadnese se opet nad delom i pogleda slova na trećoj strani knjige. slova se uskomešaše i napraviše vihor, i pre nego je stigla da razabere šta se dešava našla se sama u knjizi. baštovan joj je polako prilazio...
...i šta dalje bi, pišče i piščev saradniče? anam i Šuky!
Suky, evo me:)
Podigla je pogled, baštovan joj je prilazio korakom leoparda koji vreba žrtvu. Stegla je sve mišiće spremna za odbranu. Tražila je na njegovom licu bar trag nekog osećanja, ali lice je bilo mirno kao maska, bez osmeha, bez bora, kao prazan list papira na kome život nije ništa napisao. U isti trenutak oboje podigoše ruku, ona ka licu, on...
Sanjarenje, videćemo, ja ne znam... zašto se i ti ne umešaš? Imaš li ideje???
Suky, ja nastavila, sad čekam tebe:)
...podiže motiku i reče "džaba se braniš krompir se sam neće okopati, hvataj se motike! nema leba od tog tvog džvljanja"... iza njega, u radničkom odelu, hodao je muški lik...
Plave radničke pantalone bile su zamrljane zemljom u rukama je držao nešto, što joj je poturio pod nos...malo crveno kao krv, mrdalo je... Dreknula je kao da je kolju
-Šta je to?
-To su deca krompirove zlatice, a ti se tu izležavaš i prenemažeš, diž se lenčugo da plevimo...
Ona je setno pogledala kroz prozor nadajući se spasu od baštovana...koji je upravo prevrnuo njenu ikebanu koju je dva sata slagala.
Besno je skočila sa otomana i ...
... videvši sebe kako pada sa kreveta raširi ruke i iz sveg glasa se viknu. tup. čuo se tup udarac u pod. "joooojjjjj" u sobu utrči muž i ugledavši je kako se previja na podu reče "što se valjaš tu, ajd ustaj gotova je kafa, kasnimo već"...
Ona besno pogleda muža, baci umilni pogled baštovanu, i uhvcati se za koleno....booooliiii... ne mogu da radim, donesi mi kafu u krevet....
... je l' baš, prošli put kad sam ti doneo nosili smo krevet na hemisko, šeprtljo. ajd' sad mrdaj kriške i ustaj, čekaju nas ljudi. nije fer, lepo smo se dogovorili... hej, što će ti moja knjiga u naručju? kako je dospela tu?...
Tvoja knjiga?
Mislila sam da je neko drugi pisao. Ne liči na tebe, puna je nežnih reči, strasnih zapletaja, tako je puna života... nasuprot tebi.
Ne, ne uzimaj je.
Kome si je pisao?
Na koga si mislio?
To nisam ja. Mene nikad nisi tako video. Da li si me ikad voleo na taj način?
...a da ipak prvo popiješ kafu, onu prvu jutarnju pa tek onda da se pitaš o smislu života i zašto smo ovde, m? maco...
Uvek si znao sa mnom, dobro, prvo kafica, posle ću filozofirati...
Ona mu se nasmeši, pogleda ga kao mačka umiljato-prepredeno, i pruži mu ruku na kojoj je blistao smaragdni prsten.
Muž razgorači oči
-Otkud ti taj prsten?
...dao mi ga čarobnjak. rekao mi je da ovaj prsten im neverovatne moći, ali niko ne zna kako se upotrebljava. znaš li ti?...
Znam, ali moć nikad nisam upotrebila... Suviše je jaka, treba imati hrabrosti.
Prsten menja boju, kad ga neko stavi na prst i možeš da čitaš misli drugoga...
Ne želim to, ne bih volela da znam šta ti misliš.
Imaš li hrabrosti da staviš prsten na svoju ruku, da sačekaš da promeni boju i da onda saznaš moje misli?
taj prsten je stvoren za mene, ja sam jedino u mislima na domaćem terenu... jedino tamo mogu da se snađem...
kasno je draga, da ipak mi pođemo...
...ako misliš da je tako najbolje...krenimo... znaš li put?
da.
krenimo.
na travnjaku ispred našeg doma baštovan je seckao travu...
...iz trave se pomolilo nešto. Šta li je to?
Da li možda ruka nekog kostura, ili ping pong loptica...nešto se belesa. Dragi, vidiš li ti šta je to?
| « | Maj 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |