« AnaM baštovanka | Main | AnaM kuvarica »
AnaM, osećaj sreće
Kad bi mi mama kupila onu loptu bila bih najsrećnija na svetu
Da naučim da sviram gitaru, mojoj sreći ne bi bilo kraja.
Kad bi me samo malo ON voleo, od sreće bih letela.
Tako sam srećna, danas imamo divan ručak
Ja sam najsrećnija na svetu, ne moram više da učim.
Kupila sam kola, tako sam srećna
Idem na more, sreća je na mojoj strani
Da li je to sve sreća?
Verovatno jeste. Srećni smo i da ne znamo, uživamo u sitnicama. Želimo uvek nešto da bi bili srećni, i uvek nešto novo, drugo.
Često, vrlo često, nešto što i ne primećujemo, nešto što se podrazumeva da imamo, nekom drugom je nedostižna želja. I sama pomisao da bi to dobili je tako neverovatna da i san o ostvarenju ih čini srećnim.
Luksuzna kola su se zaustavila. Mladić ih je parkirao, a onda se okrenuo, izbacio invalidsku stolicu, vešto se prebacio u nju,i krenuo ka prijemnom odelenju.
Administracija, pretrage, bela soba, hladan krevet, prozor kroz koji tek se nazire mlado zeleno lišće rascvetane lipe.
Stranac je , ne zna jezik zemlje u kojoj traži spas.
Jutro
Operaciona sala
Lice sa maskom
Nestaje..
Bol
Oštra, spasonosna bol.
Onda opet san. Bacaka se po krevetu. Leži na stomaku, tako je žedan, nikoga nema. Kako da pozove? Ima li koga? Da li je živ? Žedan je. Rukama se hvata za ivicu kreveta da se pridigne. Zna da ne može, njegove noge su mrtve.Snažnim mišićima se polako pridiže da dohvasti čašu sa vodom. Bol
Meka, ženska ruka ga miluje po čelu, druga ga pritiska na krevet. Čuje glas koji mu šapuće na matrenjem jeziku:
- Ne smeš 24 sata da se pomeraš. Oseća vlažnu gazu na usnama .
- Vode
- Ne smeš.
Gde je , zašto je otišla? Kakve su te žene, nikad ih nema kad ih trebaš. Prokleta zemlja, ništa ne radi kako treba. Čuje muški iznemogli glas
-Idi kod njega, boji se, teško mu je.
Vidi samo njeno koleno, koje se savija ka njemu, spasonosnu gazu sa vodom. Lakše mu je.
-Da li je operacija uspela, doktore?
-Ja nisam doctor, čuvam nekog ko leži pored vas.
Prolaze sati, pa dani. Ona mu svako jutro mahne, a svako veče pozdravi pre odlaska.
Dan D.
Ili, ili.
Danas će znati da li će ikad moći da se pokrene, samo malo, tek da oseti svoje noge. Pretrage, snimanja, umor, pomirenost sa sudbinom…moli je da dodje. Devojka dolazi, drži ga za ruku hrabreći ga, želi mu stiskom sreću. Doktor nešto brlja po papirima, gleda ga preko naočala .
Poslednje analize.
Malo, po malo, tek da vidiš ako želiš da vidiš, nisi ni siguran da si video, ali prsti se pomeraju, doctor ga dotiče, hladno saopštavajući, kao da to nije ništa.
-Vežbe, vežbe, terapije, masaže, meseci, ali nervi su očuvani, hodaćete.
Mladić pognute glave očekuje osudu, na te reči, lagano podiže glavu, licem mu prelazi osmeh neverice, osmeh se širi licem, grčevito drži devojku za ruku. Smeju se oboje. Gledaju se
-Hodaću… ja ću opet da hodam…
Sreća?
Malo je reći šta je osećao tog trenutka.
Sreća je onaj osećaj koji želimo da zadržimo zauvek, sa kojim letimo do samog beskraja.
Sreća?
Ko bi je opisao, pa skoro svi ljudi mogu da hodaju, zašto bi to bila najveća sreća na svetu.
Ne sreća mora da je nešto drugo.
Anam,ja sam ovako nesto doziveo,proziveo,preziveo i evo me,zato sam srecan..al citajuci ovo prode me jeza...
Anam, tvoja sreca je ono sto ti osetis, ono sto ti dobijes, ono sto tebi probudi osecaj u stomaku.
Tebi hodanje ne budi takav osecaj, ali momku o kome si pisala sigurno jeste probudilo.
A tebi... tebi taj osecaj budi nesto drugo, samo tvoje, a ja sam sto posto sigurna da to nesto postoji!
Sreca na sve strane, blogovi i djaci srecom zrace.
LEPOOOO !
:)))
još stoji.
onaj grč u stomaku.
i osmeh.
i suze...
i ...
ne zna čovek šta nosi u sebi dok ga neko ne čačne.
Prijatno!**
Sta ce nas uciniti srecnima ocigledno zavisi od trenutnih okolnosti u nasem zivotu...
Ovo jeste sreća! Smrzla sam se čitajući tvoje viđenje sreće. Anam, ti si veliki pisac, znaš li to?
Da,veliki si pisac...divim ti se..ja tako ne umem.Mene i male stvari mogu uciniti srecnom a sto kaze suky i ne znamo koliko smo srecni doksrecu ne izgubimo.
Само онај који и у несрећи види разлог за радост, зна шта је оно што људи зову срећа. То да ми је научити...
Одличан састав, АнаМ.****
Ja baš imam sreće...upoznao sam te uživo :)))
Nacin na koji pises mene odusevljava. Sve je zivotno istinito a ipak uvijeno specificnom dozom humora. Svaka cast. Poz.
Suky,
Znamo, ali mislimo da nikad nećemo izgubiti, da još ima vremena...a nema...često...
Jovane s.s., nisam htela da te potsećam na teške dane, žao mi je... Ovo je istiniti dogadjaj, do zadnjeg trenutka se nije znalo kako će završiti...
Casper, i ja sam ovde osetila sreću.
Postoje trenuci sreće koji su tako lični da bi ih oskrnavila pišući o njima:)....
Talas, zabušantu, nemoj ti meni, dobri djaci, a ti???
Sedi i piši domaći, inače...hmmm... inače ćeš uloviti tako veliku ribu da ti niko neće verovati da si je upecao:)) Eto ti:)))
Da, domaćice, ne zna, neki put je bolje da se ne seća, a ponekad kad podeli sećanja, bude mu lakše...
jelence, najveća je sreća uživati u sitnicama:)))
Sanjarenje, možda je najveća sreća imati srećne i zadovoljne ljude oko sebe:)
Kammelija
ako pogledaš oko sebe,
svuda je sreća
Samo treba gledati na pravi način...
Ako tražiš nešto dobro, naćićeš ga... kao i obratno:)))...
Pričalice, хвала. Док не осетиш бол, несрећу, не знаш шта је срећа...
Можда више може да се цени оно што имаш кад си једном изгубио све...
Vojo,
da li još uvek vredi ono da kažeš šta ljudi v... d. č...:)))
Hvala nesanice, to sam ja, uglavnom pišem svoje doživljaje, a život je humor, zar ne??:)))
anam, ima i u tome istine. Sutra ću i ja dati svoj zadatak.
Хмммм, причалица би још мало додала на написано, мада је већ рекла негде: шта је у ствари то што ми заиста имамо? Лично мислим мало тога, углавном нам је све дато на послужење. Ми смо само гости... Све је само у везивању и дрешењу...
Sanjarenje, čekam sa nestrpljenjem, nemoj nešto mnogo teško:) Da li ću ja to umeti???:)
Pričalice,
Имамо много, имамо здравље, срећу, живот, неки немају срећу да то имају...
Nisam se dobro izrazila. Napisaću svoj zadatak, ne zadajem nove :)
Anam,ok...ja samo nevolim teske,tuzne trenutke...bezim od njih koliko mogu..
pogledala vas i eto mi srece..ne persiram ti mislim na sve nas...
Sanjarenje, znači ti nisi napisala domaći???
Ccccc cccc odmah piši,
nemoj da te grde u školi i da se brukaš:)))
Jovane s.s. razumem te, trudim se da ne pišem o takvim trenucima, ali neki put se izmakne po koja sudbina...
kammelija, u pravu si, i ovde nalazimo po neko zrnce sreće:) mislim na skoro svim blogovima:)
Anam,pisi ti po tvom izboru a ja cu ponesto preskociti sa citanjem.pozdravljam te.
Na to sam i mislio dok sam pisao komentar :)
Jovane s.s. ne volim kad me neko preskače:)))
Vojo, Vojo, ko te ne zna skupo bi te platio:))))
E...jadna ja... :))))
Anam i sreca,los sam u preskakanju...pa...
Jovane,s.s , ne verujem da si u bilo čemu loš:)
Laku noć
Napisala juče, post Srećna, anam. Neki ga ne videše....
Popraviću se.
Mnogo si ti skromna,
treba malo više da se guraš:)
| « | Maj 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |