« Kopaonik | Main | AnaM skijaš bez snega »
Rodjena u porodici gde je skijanje bilo nešto kao hodanje, podrazumevalo se da ću i ja biti odličan skijaš. Medalje i diplome u fijoci bile su dokaz toga. Majka u reprezentaciji, tamo neke države koja ne postoji , brat se zakitio medaljama, a ja nikako da krenem u osvajanje belih planina.
Znalo se da ću skijati bolje od svih jer mi je to u genima već generacijama.
U kući sve neke firmirane skije, čizme, bambusovi štapovi i slični tandrmoljci. Kao početniku predložili su mi neke široke skije. Prezrivo sam ih gledala u stilu, zar ja.
Ona čizma koju sam stavila na nogu mi se nije baš dopala, ni objašnjenje da sama spadne u slučaju pada. Oprema je koštala kao svetog Petra kajgana, ali, ja sam šampion.

I ostalo nije bilo loše, ni planina koju su mi odabrali. Malo sam se mrštila na stazu početnika, ali ko pita dete?? Ukočenih nogu, drvenih prstiju i sa zrncem panike koja je počela negde iz nožnih prstiju stadoh na sneg.

Progutah knedlu, zabodoh one štapove u snegi... ni makac.
Ubedjivali su me, grdili, objašnjavali, ali ja jok... ne mrdam. Ono zrnce panike, preraslo u grudvu koja se širila kroz moje vene. Badava su mi pričali da je staza skoro ravna, da samo krenem... zrnce je preraslo u lavinu panike.
I na kraju sam kapitulirala.
Tras –bum, ni deset santimetra nisam „skijala“ tresnula sam sa sve opremom , polomila skiju, na svoju sreću. Derala sam se kao žuti mačak iz snega.

Svi su urlali od smeha, slikali me i očekivali da se popnem ponovo na taj beli užas i klizim po njemu. Nema šanse, ni tad, niti ikad posle niko me nije video na skijama. Volim da odem na planinu, šetam po snegu grčevito se držeći za neku žrtvu koju obavezno sapletem da sedne u sneg, ali dalje od toga ni makac. Moja fijoka za skijaške medelje i diplome očito neće biti popunjena.
Šteta za fioku...ali si zato neke druge medalje zaradila, do kojih ti je bilo više stalo!
Hvala za osmeh - i ja sam pokusala, shvatila nije za mene i napunila fijoku nekim drugim medaljama, sto rece sanjarenje...a zatim i jedan ormar i jednu vitrinu peharima - sve to swada skuplja prasinu u vikendici, a secanja u mojoj memoriji ;)))) aliiiii, osmeh je tu , kao spomenik tom takmicarskom periodu ;)
Skijanje, letenje i ostale zajebancije koje su me plasile, volim da odgledam na Tv-u ;)))))
Zar morsko dete sanjarenja da ume da skija a ti ne??? c,c,c :)
Neka bitno da si se negde drugde nasla :)
Vickasta anaM, hihihi :D
Identicno iskustvo i sneg samo na slikama:))))
sanjarenja56
Hoćeš da kažeš popu pop, bobu bob??:))
Misliš da vidim razliku od panike??;))
anagram, muckos, casper, očito imamo društvo za medalje... u šetlji i kafićima;))
Neću da vas menjam.
Anam, o zimi i snegu sam ti rekla sve što sam imala. Ostala je samo pesma... :-))
Vidim ja, devojke, ako vam zakažem viđenje u nekoj sladoledarnici na snegu, nijedna neće doći!
Uživam u ovim tvojim tekstovima svaki put.Samo nisam sigurna da li mi je simpatičnije kako pišeš ili me više razvedre tvoji komentari.Kada bi se dodjeljivala, medalja za najvedriju i najsimpatičniju osobu na blogu.rs, sigurna sam da bi ti bez ikakve konkurencije odnijela pobjedu ;)
:))))))
Neka, bar se rodila duhovita osoba, ako ne skijas.
Zar bas k'o zuti macak :)))
Zato je sankanje prava stvar, bar padas sa manje visine i manje boli.
| « | Januar 2012 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||