« Sinkijev kamenčić | Main | Barbara 41 »
Sinkijev pesak
Stala je pred ormar. Popela se na stolicu i na vrhovima prstiju balansirala ne bi li dohvatila kutiju.
Danas je bila nekako posebno, sentimentalno, raspoložena, kao da su joj sve ladje potonule.
Uzela je kutiju, skinula ključić sa lančića oko vrata i....
Zvrrr...neko je pozvonio. Samo poštar sa preporukom. Brzo se vratila svom blagu.
Zvrc... zvrc... telefon. Dugi razgovor sa prijateljicom o mužu koji je ne razume, o deci koja nikog ne slušaju o stvaičnim cenama u samoposluzi, o šefu koji nije normalan o šoljici za kafu i najzad kraj, vraća se kutiji.
Pomilovala je, misli su bludele negde u prošlost. Osmeh na licu je bio skoro grč. Brzo je ključić stavila u bravicu i lagano dizala poklopac, cantimetar po cantimetar. Svakim cantimetrom vraćala su se sećanja.
Plaža, Sunce, rečni žal, udaranje talasa, bela pena na granama uronjenim u vodu, zelenkasti pesak, nastao od rude obližnjeg rudnika, koji joj stavlja u šaku.
Smejao se i govorio, uvek drži otvorenu ruku, pesak će stajati u njoj, ako je stisneš, iscuriće ti kroz prste.
Nije razumela, samo ga je gledala i smešila se, rupice na rumenim obrazima su bile svedok njene sreće.
Njega nema, samo šaka peska u kutiji. Oči se napuniše suzama. Sećanje na ljubav. Zauvek će se sećati tog dana, nikad neće nestati iz sećanja, kao što ni ovaj pesak ne može nestati...
Tras-bum
Tresak vrata, letnja oluja, i kutija se prevrnula, pesak se rasuo po terasi.
Pružila je obe ruke da ga zadrži, ali on je već klizio niz ogradu nestajući u parkiću...
Koliko god želeli da zadržimo sećanja, neminovnost je da ona pripadaju prošlosti...
Eh, secanja. Katkad lepa, katkad bolna, ali sastavni deo zivota. Bez secanja bili kao prazna ljustura skoljke.
mira kuglof
Ponekad raduju,
ponekad rastužuju,
ponekad postaju deo nas...
ali tu su....
AnaM,zaprepašćen ček malo da još jedared išitam,pa dobro ja kaza..svemoguća si..
Tvoje tragove,.. ni u pesku nemože uništiti ni voda ni vetar a ni vreme...neuništivi su ti tragovi,voleo bi i Ti da si neuništiva..
AnaM,odo na spavanje s peskom, koji mi nemalo ovlaži,u očima..Laku noć,bez peska u oku.
Imala sam i ja kutiju s peskom. I moj je pesak odneo vetar, ali ne zalim...zivot ide dalje, secanja ostaju, a ono sto je bilo ne planira da se vrati.
tako je bolje :))
AnaM,dunuo je vetar il ti,tvoj pesak mi je stvarno u očima...vlažan..
bez sećanja...
bilo bi tužno
bilo bi dosadno
bilo bi iscrpljujuće...
kad kutiju uspomena otvoriš osmehni se i kad zaboli. i budi srećna što je bilo.
Prijatno!
Jovane s.s.
Tražili ste, dobili ste.
Možda i jesam neuništiva, žale se mnogi:))))
mesecina
Nekad se dogodi da se neplanirano i vrati...Posle nekog vremena shvatimo da kad jednom neko ode, ode zauvek, vraća se drugi čovek.... nažalost...
domacica
Možda je tako, i najtužnija sećanja donesu osmeh, osmeh na ono što je bilo lepo...
suky
leba ti, zameni ružu za bilo koji cvet... nešto me ona ceo život bocka:))))
Sad da li će ili ne uvenuti zavisi od vrste sećanja:)
..nešto zaboravimo
nešto čuvamo
nešto sa osmehom prebiremo
..sećanja naša ...
Pozzzzzzzzzzz
Песак је чудна ствар: може да га одува сваки ветар, али је одличан лепак.***
Tras, bum i gotovo?
Ja bih nekad i želela taj TRAS bum... Sećanja nekad i opterećuju... ne daju da gledaš napred...
| « | Februar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |