Autobuščenje
ili
kako sam postala pešak
Napravila sam saobraćajni prekršaj, priznajem.
Šta da se radi i to je za vozače. Sad ima vozača i vozača, meni se dogodilo prvi put i mislim da će to biti korisno iskustvo.
Počelo je bezazleno, zaustavio me je policaj zbog prekšaja. Umilno sam mu se nasmešila i pružila ruku da uzmem dozvolu... i onda je počelo... Dozvola je ostala u drugoj tašni. Očito nije znao da ženskicama tašna mora de se slaže sa garderobom, cipelama, šminkom... i najmanje pri izboru mislim o nekoj tamo dozvoli. Sve mi je bilo u tonu, ali džaba. On je bio frapiran. Nisam znala broj tablica svojih kola ( ko još to zna?)... na šta mi je strogo rekao da izadjem iz kola... Nije baš kao na filmu, ali zanimljivo. Bilo kako bilo dobih ja prekršajnu prijavu i sad kod sudije.
Sudija samo što me sa muzikom nije dočekao. Nisam imala nikave veze, niti sam se izdržavala volanom ( ne računa se što volim da držim volan u svakoj vezi) i odrapi me tri meseca... i još kaže da mi je kao učinio... e pa baš mu hvala.Drugi put neka učini svom dedi. Od vozača napravi, dok si rekao piksla od mene, pešaka.
Sad kao pešaku preostaje mi samo autobuščenje, valjda se tako zove kad umesto kolima ideš onim lepim busom sa vozačem...
Prvi dan autobuščenja
Krenula sam na sastanak zakazan u 9h.
Naravno, uvek sam tačna, iz kuće sam izašla dvadeset minuta ranije.
Na stanici svi gledau negde levo, niz ulicu, pa i ja, verovatno je to neki običaj.
Malo sam se uznemirila , prošlo je dva minuta, a mog broja busa nema, verovatno nisam razumela dispečera kad sam proveravala red vožnje. 88-mica je zato išla na svakih deset sekundi po dve. Verovatno ih puštaju u paru. Posle petnest minuta, provere vremena sto pedeste puta, zaustavila sam taxi. Ona 17-ica je tad naišla meni za inat.
Nastaviće se
| « | Mart 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||