Stajala je sama. Neki put bi ju ovlaš pogledao, neki put samo odgurnuo ne razmišljajući o njoj.
Sećala se dana kad ju je gledao. Za njega je bila nedostižna. Nije imao novaca, bio je tek student, a ona je želela da postane baš njegova.
Onda je došla u njegovu kuću. Blistala je u dnevnoj sobi okružena njegovim prijateljima. Kitio ju je kao kraljicu. Drugovi su mu se smejali govoreći da ona nije nikakva izuzetnost, takvih ima na hiljade. Možda ih ima milion, ali samo jedna je prava, njegova.
Vremenom, polako je počeo da je zaboravlja. Ušao bi u sobu, seo za kompjuter kao da ona ne postoji.
Na rodjendanu ju je uzeo jedan njegov drug, grubo gurnuo, on nije reagovao. Te večeri gledao je oči neke devojke, ljubio njene usne, njoj govorio da je želi više od ičega na svetu. Ona više nije postajala za njega.
Devojka ga je jednog dana povredila. Došao je kući sa buketom lala koji nije htela da primi, stavio ga u vazu i osmehnuo se
-Ti si najvrednija u mom životu.
Ona, njegova vaza od keramike, kupljena od prodatog bona za ručak u studentskom restoranu, nemo je stajala na stolu njegove sobe.
| « | Mart 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||